Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-2574/05 (B.K.)
Odluka donesena 09. 02. 2006.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2574/05
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
09. 02. 2006.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Malom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Hatidža Hadžiosmanović, na sjednici održanoj 9. februara 2006. godine, u predmetu broj AP-2574/05, rješavajući zahtjev B.K., za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 5. i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, broj 60/05), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Odbija se kao neosnovan zahtjev B.K., za donošenje privremene mjere.
OBRAZLOŽENJE
1. B.K. (u daljnjem tekstu: apelant), iz Ilijaša, podnio je, 19. decembra 2005. godine, Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju, protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj Rev-835/04 od 5. jula 2005. godine i presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj Gž-2251/05 od 24. oktobra 2005. godine. U dopuni apelacije od 11. januara 2006. godine, apelant je podnio zahtjev za donošenje privremene mjere, kojom bi Ustavni sud „tuženoj Željezari Ilijaš iz Ilijaša zabranio izvršenje radi namirenja novčanih sredstava po presudi Kantonalnog suda broj Gž-
2251/05 od 24. oktobra 2005. godine“ do donošenja odluke o apelaciji.
2. Presudom Kantonalnog suda broj Gž-531/04 od 14. juna 2004. godine potvrđena je presuda Općinskog suda u Sarajevu broj Pr-113/01 od 23. februara 2004. godine, kojom je tužena (Željezara Ilijaš iz Ilijaša) obavezana da tužitelju (apelant) na ime naknade za vrijeme čekanja posla od 4. marta 1996. godine do 31. oktobra 2000. godine isplati iznos od 18.089,05 KM za zakonskom zateznom kamatom počev od 7. marta 2003. godine pa do isplate. Tužena je podnijela reviziju Vrhovnom sudu, koji je istu usvojio rješenjem broj Rev-835/04 od 5. jula 2005. godine, kojim je ukinuta presuda Kantonalnog suda broj Gž-531/04 od 14. juna 2004. godine, te je predmet vraćen na ponovno suđenje drugostepenom sudu. U ponovnom postupku Kantonalni sud je, razmatrajući žalbu tužene na presudu Općinskog suda u Sarajevu broj Pr-113/01 od 23. februara 2004. godine, donio presudu broj Gž-2251/05 od 24. oktobra 2005. godine, kojim je žalbu djelimično uvažio te preinačio prvostepenu presudu u dijelu koji se odnosi na visinu naknade za čekanje posla, tako da je tužena obavezana da umjesto iznosa od 18.089,05 KM isplati apelantu iznos od 9.948,97 KM. U međuvremenu, tj. prije nego što su Vrhovni sud i Kantonalni sud donijeli osporene presude, apelant je u izvršnom postupku od tužene uspio naplatiti prvobitno dosuđeni iznos od 18.089,05 KM.
3. Apelant smatra da osporene presude Vrhovnog sud i Kantonalnog suda krše njegova ustavna prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. st. 1. i 3. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, kao i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda. Povredu navedenih ustavnih prava apelant vidi u pogrešnoj primjeni materijalnog prava od strane redovnih sudova, smatra da su isti bili pristrasni kod donošenja osporenih presuda, da su izašli izvan navoda datih u reviziji i žalbi prilikom odlučivanja o istim, te da Kantonali sud nije pozvao apelanta da prisustvuje sjednici vijeća prilikom odlučivanja o žalbi iako je on to tražio, kao i da u odluci Kantonalnog suda nije navedena pouka o pravnom lijeku.
4. Apelant ne obrazlaže svoj zahtijev za donošenje privremene mjere, odnosno svoj zahtijev ne potkrijepljuje relevantnim dokazima o nastupanju nenadoknadive štete ukoliko Ustavni sud ne usvoji predloženu privremenu mjeru.
5. Pri ispitivanju osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi: «Malo vijeće može, na zahtjev podnosioca zahtjeva ili apelanta, odrediti strankama svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.»
6. Ustavni sud naglašava da donošenje privremene mjere ima smisla i opravdanje jedino u situaciji kada šteta, čiji je nastanak nedvosmisleno naznačen u apelaciji i priloženim dokazima, može biti spriječena ili ograničena uvođenjem privremenih mjera.
7. Razlozi koje Ustavni sud uvažava pri usvajanju ili neusvajanju zahtjeva za donošenje privremene mjere mogu biti različiti od razloga koje Ustavni sud uvažava pri odlučivanju o apelaciji. Razlozi i dokazi koje je apelant naveo u pogledu navodnih kršenja ustavnih prava ne mogu se analogno primijeniti pri odlučivanju o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Stoga, apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.
8. U konkretnom slučaju, osim svojih navoda, apelant ne nudi nikakve razloge i dokaze zbog kojih bi trebalo donijeti privremenu mjeru kojom bi se spriječile eventualne nenadoknadive štetne posljedice koje su u suprotnosti za zakonitim ciljem. Dakle, u predmetnom slučaju apelant nije naveo vrstu, obim ili intezeitet štete koja bi nastupila ukoliko se ne bi usvojio njegov zahtjev za donošenje privremene mjere, tj. ukoliko se ne bi zabranilo „tuženoj Željezari Ilijaš iz Ilijaša izvršenje radi namirenja novčanih sredstava po presudi Kantonalnog suda broj Gž-2251/05 od 24. oktobra 2005. godine“. U nedostatku ovakvih navoda, koji bi bili potvrđeni adekvatnim dokazima, Ustavni sud smatra apelantove navode paušalnim.
9. Na osnovu izloženog Ustavni sud smatra apelantov zahtjev neosnovanim.
10. Na osnovu izloženog odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.
11. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kom slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.
12. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Mato Tadić