Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-1638/05 (I. P. i N. G.)
Odluka donesena 09. 02. 2006.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1638/05
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
09. 02. 2006.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Malom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Hatidža Hadžiosmanović, na sjednici održanoj 9. februara 2006. godine, u predmetu broj AP 1638/05, rješavajući zahtjev Ismete Pločo za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 5. i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 60/05), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Odbija se kao neosnovan zahtjev Ismete Pločo za donošenje privremene mjere.
OBRAZLOŽENJE
1. Ismeta Pločo i Nusreta Goro (u daljnjem tekstu: apelantice) iz Sarajeva podnijele su, 9. augusta 2005. godine, Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj Gž-2228/04 od 16. juna 2005. godine, koju su precizirale 16. januara 2006. godine. Ismeta Pločo (u daljnjem tekstu: apelantica) je također, podnijela 9. januara 2006. godine, zahtjev za donošenje privremene mjere, kojom bi Ustavni sud «privremeno obustavio postupak izvršenja po rješenju Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj I-4406/05 od 28. decembra 2005. godine, do donošenja odluke o apelaciji.»
2. Rješenjem Općinskog suda, broj P-990/02 od 28. juna 2004. godine, utvrđeno je da je Mustafa Goro (u daljnjem tekstu: tuženi), omeo apelantice u posljednjem mirnom, faktičkom posjedu prolaza na nekretninama označenim kao kč. 115 i kč. 61 u naravi vrt i kućište i dvorište k.o. Sarajevo, zk. ul.CVI/62 starog premjera što odgovara kč. 286 k. o. Sarajevo IX novog premjera, na taj način što im je,9. marta 1999. godine, zabranio prolaz, a od 10 marta 1999. godine i potpuno onemogućio prolaz, izgradnjom avlijskog zida na starom avlijskom zidu koji u naravi predstavlja granicu između navedenih zemljišnih parcela, uz koji avlijski zid sa ulazom iz ulice Čeljigovići, su apelantice koristile prolaz. Tuženom je naloženo da uspostavi pređašnje posjedovno stanje, tako što će omogućiti apelanticama nesmetan prolaz do navedenih nekretnina, te da se tuženi ubuduće kloni ovakvog ili sličnog smetanja pod prijetnjom novčane kazne u iznosu od 5.000, 00 KM, uz obavezu da apelanticama naknadi troškove postupka u iznosu od 1.000,00KM, sve u roku od 15 dana pod prijetnjo prinudnog izvršenja. Sa preostalim dijelom tužbenog zahtjeva koji se odnosio na rušenje izgrađenog avlijskog zida širine od 3 metra apelantice su odbijene.
3. Rješenjem Kantonalnog suda, broj Gž-2228/04 od 16. juna 2005. godine, žalba tuženog je uvažena i preinačeno je prvostepeno rješenje Općinskog suda, broj P-990/02 od 28. juna 2005. godine. Apelantice su odbijene sa tužbenim zahtjevom da se utvrdi da ih je tuženi omeo u posljednjem mirnom faktičkom posjedu prolaza na spornim nekretninama.
4. Tuženi je, kao tražilac izvršenja, 28. jula 2005. godine, podnio je Općinskom sudu prijedlog za izvršenje na osnovu izvršne isprave. Općinski sud je rješenjem, broj I-4406/05 od 18. oktobra 2005. godine, odredio predloženo izvršenje – izmirenje naknade troškova postupka zbog smetanja posjeda u iznosu od 2430,00KM.
5. Rješenjem Općinskog suda, broj I-4406/05 od 28. decembra 2005. godine, odbijen je prigovor apelantica protiv rješenja Općinskog suda, broj I-4406/05 B od 18.oktobra 2005. godine.
6. Apelantica Ismeta Pločo je 9. januara 2006. godine izjavila žalbu Kantonalnom sudu protiv rješenja Općinskog suda, broj I-4406/05 od 28. decembra 2005. godine.
7. Apelantice smatraju da im je pobijanim rješenjem Kantonalnog suda povrijeđeno pravo apelantica na pravično suđenje i pravo na imovinu garantirano članom II/3.e Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i članom 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelantica u zahtjevu za usvajanje privremene mjere odlaganja izvršenja rješenja Općinskog suda navodi da traži donošenje privremene mjere «zbog netačno utvrđenih činjenica i pogrešne odluke Kantonalnog suda i traženja naplate od penzionera sa penzijom od 160 KM (uz subvenciju) i 240 KM, smatrajući da im je ugroženo i pravo na imovinu».
8. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi: «Malo vijeće može, na zahtjev podnosioca zahtjeva ili apelanta, odrediti strankama svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.»
9. Ustavni sud naglašava da donošenje privremene mjere ima smisla i nalazi svoje opravdanje, jedino u situaciji kada buduća šteta, čije je nastupanje nedvosmisleno naznačeno u apelaciji i priloženim dokazima, može biti spriječena ili ograničena uvođenjem privremenih mjera.
10. Razlozi kojima se rukovodi Ustavni sud prilikom usvajanja ili neusvajanja zahtjeva za donošenje privremene mjere mogu biti različiti od razloga kojima se Ustavni sud rukovodi prilikom odlučivanja o apelaciji. Razlozi i dokazi koje je apelantica navela u pogledu navodnih kršenja ustavnih prava, ne mogu se analogno primjeniti prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Stoga, slijedi da apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.
11. U konkretnom slučaju, osim svojih navoda, apelantica ne nudi takve razloge i dokaze koji idu u prilog odluke da bi trebalo donijeti privremenu mjeru, radi sprečavanja nastupanja eventualnih nenadoknadivih štetnih posljedica, koje su u suprotnosti za zakonitim ciljem. Na osnovu izloženog, Ustavni sud smatra apelantičin zahtjev neosnovanim.
12. Na osnovu izloženog, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.
13. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri, ni u kom slučaju, ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.
14. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Mato Tadić