Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-47/06 (N. Đ. i P. Đ.)

Odluka donesena 09. 02. 2006.

  • Privremena mjera - odbijena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-47/06

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

09. 02. 2006.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Malom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Hatidža Hadžiosmanović, na sjednici održanoj 9. februara 2006. godine, u predmetu broj AP-47/06, rješavajući zahtjev Neđe Đurđića i Pere Đurđića, za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 5. i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 60/05), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Odbija se kao neosnovan zahtjev Neđe Đurđića i Pere Đurđića za donošenje privremene mjere.

OBRAZLOŽENJE

1. Neđo Đurđić i Pero Đurđić (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Sarajeva i Pala, koje zastupa Ismet Mehić, advokat iz Sarajeva podnijeli, 12. januara 2006. godine, Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv presude Okružnog suda u Istočnom Sarajevu (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj KŽ-181/03 od 20. oktobra 2005. godine, i presude Osnovnog suda Sokolac (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), broj K-44/03 od 26. maja 2003. godine. Apelanti su također podnijeli zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud odložio izvršenje kazne zatvora do donošenja odluke o apelaciji.

2. Presudom Osnovnog suda, broj K-44/03 od 26. maja 2003. godine, apelanti su oglašeni krivim da su radnjama izvršenja opisanim u izreci presude učinili krivično djelo, teške tjelesne povrede iz člana 135. stav 1. u vezi sa članom 23. Krivičnog zakona Republike Srpske (u daljnjem tekstu: KZRS), pa su na osnovu istog zakonskog propisa apelanti osuđeni, Neđo Đurđić na kazu zatvora u trajanju od osam mjeseci, a Pero Đurđić na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci. Istom presudom na osnovu člana 350. stav 3. Zakona o krivičnom postupku optuženi Nebojša Ilić oslobođen je od optužbe. Apelanti su obavezani da solidarno plate troškove postupka u iznosu od 300,00 KM i 50, 00 KM na ime paušala.

3. Presudom Okružnog suda, broj KŽ-181/03 od 20. oktobra 2005. godine, žalba apelanata djelimično je uvažena, a presuda Osnovnog suda, broj K-44/03 od 26. maja 2003. godine, je preinačena, u pogledu odluke o kazni, tako što su apelanti za krivično djelo teške tjelesne povrede iz člana 135. stav 1. KZRS, u vezi sa članom 23. KZRS, osuđeni na kaznu zatvora u trajanju od po tri mjeseca. U preostalom dijelu prvostepena presuda ostala je neizmijenjena.

4. Apelanti se žale da je pobijanim presudama povrijeđeno njihovo pravo zagarantirano čl. II/3.e, II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. st. 1. i 3. tačka d. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda. Apelanti smatraju da je povrijeđeno njihovo pravo na odbranu, jer sud nije sa jednakom pažnjom ispitao i utvrdio kako činjenice koje terete optužene, tako i one koje im idu u prilog. «Sud nije vršio vještačenje povreda koje su zadobili apelanti, nije saslušao ni jednog svjedoka čije su saslušanje predlagali dajući obrazloženje da iz ljekarskog uvjerenja Doma zdravlja Pale, je svakom laiku jasno o kakvim se povredama radi kod okrivljenih».

5. U zahtjevu za donošenje privremene mjere apelanti također ističu da su im pobijanim presudama u toku krivičnog postupka povrijeđeni pravo na odbranu, pravo na pravično suđenje koja su zagarantirana Ustavom Bosne i Hercegovine i članom 6. Evropske konvencije. Apelanti navode da dostavljaju nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka dr. Hamza Žuje, specijalista sudske medicine Instituta za sudsku medicinu Medicinskog fakulteta Sarajevo od 4. januara 2006. godine, iz kojeg proizilazi da otpusno pismo i specijalistički nalaz, kao jedina medicinska dokumentacija na osnovu koje je u toku sudskog postupka vještak konstatirao tešku tjelesnu povredu u vidu potresa mozga kod Nebojše Ilića kao oštećenog, bez dodatne medicinske dokumentacije, između ostalog i istorije bolesti nisu dovoljni za davanje nalaza o postojanju teške tjelesne povrede. Apelanti smatraju «da bi im izvršenjem sudskih odluka bila pričinjena velika moralna i materijalna šteta».

6. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi: «Malo vijeće može, na zahtjev podnosioca zahtjeva ili apelanta, odrediti strankama svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.»

7. Ustavni sud naglašava da donošenje privremene mjere ima smisla i nalazi svoje opravdanje, jedino u situaciji kada buduća šteta, čije je nastupanje nedvosmisleno naznačeno u apelaciji i priloženim dokazima, može biti spriječena ili ograničena uvođenjem privremenih mjera.

8. Ustavni sud podsjeća je pravo na slobodu ličnosti i druga prava koja iz njega proizilaze, zaštićeno članom 5. Evropske konvencije i da predstavlja jedno od najvažnijih prava svake osobe. Međutim, nadležni organi, u toku postupka imaju pravo da u skladu sa pozitivnopravnim propisima, liše osobu ovog prava. U takvim okolnostima, Ustavni sud može preispitivati opravdanost lišavanja ovog prava, ukoliko apelant, u postupku pred Ustavnim sudom, dokaže da je do lišavanja došlo suprotno Ustavu Bosne i Hercegovine i Evropske konvencije, o čemu apelant mora pružiti dokaze za svoje tvrdnje. Međutim, lice koje se bez valjanog osnova poziva na ovo pravo, sa zahtjevom da se obustavi izvršenje krivične sankcije izrečene u zakonitom postupku, ne može tražiti obustavu izvršenja te krivične sankcije.

9. U konkretnom slučaju, apelant nije naveo nikakve činjenice i razloge, niti dostavio dokaze u pogledu mogućnosti nastupanja neotklonjivih štetnih posljedica, koje su u suprotnosti sa zakonitim ciljem koji se želi postići. U nedostatku ovakvih navoda, koji bi bili potvrđeni adekvatnim dokazima, Ustavni sud je odlučio da odbije zahtjev za donošenje privremene mjere.

10. Na osnovu izloženog, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.

11. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri, ni u kom slučaju, ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.

12. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Mato Tadić

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-47/06 (N. Đ. i P. Đ.) | Sudska praksa | Aktio