Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-93/06 (Goran Pranjić-M-Lukić)

Odluka donesena 09. 02. 2006.

  • Privremena mjera - odbijena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-93/06

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

09. 02. 2006.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Malom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Hatidža Hadžiosmanović, na sjednici održanoj 9. februara 2006. godine, u predmetu broj AP-93/06, rješavajući zahtjev Gorana Pranjića-M-Lukića, za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 5. i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Odbija se kao neosnovan zahtjev Gorana Pranjića-M-Lukića, za donošenje privremene mjere.

OBRAZLOŽENJE

1. Goran Pranjić-M-Lukić (u daljnjem tekstu: apelant), podnio je, 17. januara 2006. godine, Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv rješenja Županijskog suda za prekršaje u Mostaru (u daljem tekstu: Županijski sud), broj Pž-I-91/05 od 5. decembra 2005. godine. Apelant je također, podnio zahtjev za donošenje privremene mjere, kojom bi Ustavni sud privremeno obustavio izvršenje pravosnažnog rješenja Županijskog suda, broj Pž-I-91/05 od 5. decembra 2005. godine, do donošenja odluke o apelaciji. Apelant je 3. februara 2006. godine Ustavnom sudu dostavio dopunu apelacije.

2. Općinski sud za prekršaje u Mostaru (u daljnjem tekstu: Općinski sud) je rješenjem, broj P-III-1730/04 od 19. novembra 2004. godine, oglasio krivim apelanta zbog prekršaja iz člana 6. Zakona o javnom redu i miru i zbog prekršaja iz člana 11. stav 1. tačka 3. kažnjivo po članu 66. stav 1. Zakona o nabavljanju, držanju i nošenju oružja i streljiva i izrekao mu jedinstvenu novčanu kaznu u iznosu od 500,00 KM. Pored kazne apelantu je izrečena i zaštitna mjera oduzimanja samurajskog mača «Katana» oštrice dužine oko 80 cm. Također je odlučeno da apelant na ime troškova prekršajnog postupka plati paušalni iznos od 20 KM.

3. Protiv navedenog rješenja apelant je izjavio žalbu koju je Županijski sud rješenjem, broj Pž-I-17/05 od 1. aprila 2005. godine, djelimično uvažio i preinačio rješenje prvostepenog suda u pogledu odluke o kazni, te apelantu za prekršaje opisane pod tač. 1. i 2. rješenja izrekao novčanu kaznu u iznosu od po 150,00 KM. Na osnovu člana 35. Zakona o prekršajima apelantu je za oba prekršaja izrečena jedinstvena novčana kazna u iznosu od 300,00 KM i određeno da je istu dužan platiti u roku od 15 dana po prijemu drugostepenog rješenja, a u protivnom ista će se zamjeniti kaznom zatvora računajući svakih započetih 50,00 KM novčane kazne za jedan dan zatvora. Nadalje, Županijski sud je, povodom apelantove žalbe, a po službenoj dužnosti, preinačio pravni osnov za izricanje zaštitne mjere tako da se apelantu za prekršaj opisan pod tačkom 2. izreke pobijanog rješenja, a na osnovu člana 66. stav 2. Zakona o nabavljanju, držanju i nošenju oružja i streljiva izriče i zaštitna mjera oduzimanja samurajskog mača «Katana» oštrice dužine 80 cm koja će se po pravosnažnosti rješenja staviti na raspolaganje PU Mostar, bez prava naknade apelantu. U ostalom dijelu prvostepeno rješenje je ostalo neizmjenjeno.

4. Rješenjem Kantonalnog suda u Mostaru, broj Pvl-3/05 od 23. maja 2005. godine, odbačen je kao nedozvoljen apelantov zahtjev za sudsku zaštitu izjavljen protiv rješenja Županijskog suda, broj Pž-I-17/05 od 1. aprila 2005. godine. Apelant navodi da je protiv navedenog rješenja Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) podnio zahtjev za vandredno preispitivanje o kojem još uvijek nije odlučeno.

5. Rješenjem Općinskog suda, broj IPS-1048/05 od 20. juna 2005. godine određeno je da se novčana kazna u iznosu od 500,00 KM kojom je apelant kažnjen zamjenjuje za kaznu zatvora u trajanju od deset dana. Dalje je određeno da ako apelant uplati novčanu kaznu navedeno rješenje se neće izvršiti, a započeto izvršenje kazne zatvora će se prekinuti.

6. Rješenjem Općinskog suda, broj IPS-1048/05 od 23. septembra 2005. godine, izvršena je ispravka rješenja Općinskog suda, broj IPS-1048/05 od 20. juna 2005. godine, tako što umjesto iznosa od 500 KM treba da stoji iznos od 300 KM, a umjesto kazne zatvora u trajanju od deset dana treba da stoji kazna zatvora u trajanju od šest dana.

7. Rješenjem Općinskog suda, broj IPS-1048/05 od 23. septembra 2005. godine novčana kazna u iznosu od 300,00 KM, kojom je kažnjen apelant, zamjenjena je u kaznu zatvora u trajanju od šest dana, te određeno ako apelant naknadno uplati novčanu kaznu rješenje se neće izvršiti, a započeto izvršenje kazne zatvora će se prekinuti.

8. Protiv rješenja o zamjeni novčane kazne Općinskog suda, broj IPS-1048/05 od 20. jula 2005. godine i od 23. septembra 2005. godine apelant je izjavio žalbu koju je Županijski sud rješenjem, broj Pž-I-91/05 od 5. decembra 2005. godine, odbio kao neosnovanu.

9. Općinski sud je pozivom, broj IPS-1048/05 od 30. januara 2006. godine, pozvao apelanta da u roku od deset dana od dana prijema poziva dođe u sud radi upućivanja na izdržavanje kazne zatvora u trajanju od šest dana jer u određenom roku nije platio kaznu u iznosu od 300,00 KM.

10. Apelant je 1. februara 2006. godine podnio Općinskom sudu molbu za odlaganje izvršenja kazne zatvora.

11. Apelant se žali na povredu čl. 1, 3. i 6. stav 1., čl. 13. i 9. stav 1. i člana 14. Evropske Konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, člana 1. stav 2. Protokola broj 12 uz Evropsku Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, čl. 7. i 8. Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima, čl. 7, 14. stav 1. i člana 26. Internacionalnog pakta o građanskim i političkim pravima, člana 1. stav 1. tač. 2, 5. i 14. Aneksa 6 Općeg okvirnog sporazuma za mir u BiH. Apelant navodi da pravosnažno rješenje Županijskog suda, broj Pž-I-91/05 od 5. decembra 2005. godine, na osnovu kojeg očekuje izvršenje kaznene sankcije, jer ne želi preduzeti plaćanje novčane kazne «pod ovakvim okolnostima», za njega predstavlja ozbiljno nanošenje nematerijalne štete koju argumentira samim podnošenjem ove apelacije. Apelant smatra da je njegov zahtjev za donošenje privremene mjere kojom će se obustaviti izvršenje pobijanog rješenja svrsishodan, a do donošenja konačne odluke Ustavnog suda i do konačne odluke Vrhovnog suda.

12. Pri ispitivanju osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi: «Malo vijeće može, na zahtjev podnosioca zahtjeva ili apelanta, odrediti strankama svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.»

13. Ustavni sud naglašava da donošenje privremene mjere ima smisla i opravdanje jedino u situaciji kada šteta, čiji je nastanak nedvosmisleno naznačen u apelaciji i priloženim dokazima, može biti spriječena ili ograničena uvođenjem privremenih mjera.

14. Razlozi koje Ustavni sud uvažava pri usvajanju ili neusvajanju zahtjeva za donošenje privremene mjere mogu biti različiti od razloga koje Ustavni sud uvažava pri odlučivanju o apelaciji. Razlozi i dokazi koje je apelant naveo u pogledu navodnih kršenja ustavnih prava, ne mogu se analogno primijeniti prilikom odlučivanju o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Stoga, slijedi da apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.

15. Apelant traži da se odloži izvršenje pravosnažnog rješenja Županijskog suda, broj Pž-

I-91/05 od 5. decembra 2005. godine, kojim je kao neosnovana odbijena njegova žalba izjavljena protiv rješenja Općinskog suda, broj IPS-1048/05 od 20. juna 2005. godine i od 23. septembra 2005. godine, a kojim je apelantu novčana kazna u iznosu od 300,00 KM zamijenjena kaznom zatvora u trajanju od šest dana.

16. U konkretnom slučaju, osim svojih navoda, apelant ne nudi nikakve razloge i dokaze koji idu u prilog odluke da bi trebalo donijeti privremenu mjeru, radi sprečavanja nastupanja eventualnih nenadoknadivih štetnih posljedica, koje su u suprotnosti za zakonitim ciljem. Na osnovu izloženog, Ustavni sud smatra apelantov zahtjev neosnovanim.

17. Na osnovu izloženog odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.

18. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kom slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.

19. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Mato Tadić

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-93/06 (Goran Pranjić-M-Lukić) | Sudska praksa | Aktio