Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-11/05 (M. H.)
Odluka donesena 09. 02. 2006.
- Protek roka
- Izvršni postupak
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Jovo Rosić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-11/05
Apelacija
Odluka o dopustivosti
09. 02. 2006.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Hatidža Hadžiosmanović i sudije Valerija Galić i Jovo Rosić, na sjednici održanoj 9. februara 2006. godine, u predmetu broj AP-11/05, rješavajući apelaciju Mustafe Heraca, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tač. 4. i 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Mustafe Heraca, podnesena protiv presude Općinskog suda II u Sarajevu, broj P- 1412/98 od 27. decembra 2002. godine i presude Kantonalnog suda Sarajevo, broj GŽ-2228/03 od 9. aprila 2004. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Mustafe Heraca podnesena protiv rješenja Općinskog suda u Sarajevu, broj I-3388/04 od 18. novembra 2004. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Mustafa Herac (u daljnjem tekstu: apelant), iz Sarajeva, podnio je, 7. januara 2005. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Općinskog suda II u Sarajevu, broj P-1412/98 od 27. decembra 2002. godine i rješenja Općinskog suda u Sarajevu, broj I-3388/04 od 18. novembra 2004. godine.
2. Općinski sud II u Sarajevu je presudom, broj P-1412/98 od 27. decembra 2002. godine, koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj GŽ-2228/03 od 9. aprila 2004. godine, u parničnom postupku po tužbi A.P., poništio ugovor o davanju u zakup poslovnih prostorija u Sarajevu, u Ulici Džemala Bijedića broj 12-14, zaključen između prvotužene Općine Novo Sarajevo i drugotuženog apelanta.
3. Općinski sud u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) je rješenjem o izvršenju, broj I-3164/04 od 14. jula 2004. godine, odredio izvršenje presude od 27. decembra 2002. godine, protiv apelanta kao izvršenika. Apelant je protiv rješenja o izvršenju podnio prigovor.
4. Općinski sud je rješenjem, broj I-3169/04 od 23. septembra 2004. godine, odbio kao neosnovane prigovore izvršenika od 6. i 8. septembra 2004. godine i održao na snazi rješenje o izvršenju tog suda od 14. jula 2004. godine.
5. Općinski sud je rješenjem, broj I-3388/04 od 18. novembra 2004. godine, odbacio kao nedopušten apelantov prijedlog za odlaganje izvršenja od 1. novembra 2004. godine.
6. Apelant je u apelaciji naveo da nikada nije primio presudu Kantonalnog suda od 9. aprila 2004. godine (zbog toga ova presuda nije osporena apelacijom). Apelant je nadalje, naveo da je zbog nepravilnosti u parničnom postupku u kojem je poništen njegov ugovor o zakupu povrijeđeno njegovo „pravo na život, pravo na pravično saslušanje, pravo na privatan i porodičan život i dom, pravo da ne bude podvrgnut mučenju i ponižavajućem tretmanu, pravo na imovinu koju sam stekao izgradnjom objekta sa urednom papirologijom.“
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tač. 4. i 9. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 16. stav 1. i stav 4. tač. 4. i 9. Pravila Ustavnog suda glasi:
«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
(4) protekao je rok za podnošenje apelacije;
(9) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom.“
8. U odnosu na apelantove navode o povredi njegovih ustavnih prava do kojih je došlo zbog nepravilnosti u parničnom postupku, Ustavni sud je utvrdio da je, suprotno apelantovim navodima, apelant primio presudu Kantonalnog suda, broj GŽ-2228/03 od 9. aprila 2004. godine, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda II u Sarajevu, broj P-1414/98 od 27. decembra 2002. godine. S obzirom na to da je apelant navedenu presudu Kantonalnog suda primio 17. juna 2004. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 7. januara 2005. godine, proizlazi da je, u vezi ovih apelantovih navoda, apelacija podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio presudu Kantonalnog suda.
9. Apelant je, također, osporio i rješenje Općinskog suda, broj I-3388/04 od 18. novembra 2004. godine, kojim je odbačen kao nedopušten njegov prijedlog za odlaganje izvršenja presude Općinskog suda II u Sarajevu, broj P-1412/98 od 27. decembra 2002. godine. U odnosu na te navode Ustavni sud ukazuje na svoju raniju praksu u predmetima koji se tiču postupka izvršenja, odnosno pitanja da li se u slučaju osporavanja postupka izvršenja od strane izvršenika radi o postupku u kojem se utvrđuju građanska prava i obaveze u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Ustavni sud je zaključio „da u okolnostima kada pobijanim rješenjem nisu utvrđena nova ni posebna građanska prava apelanta, apelant ne može ni očekivati od Ustavnog suda njegovo djelovanje, jer suština apelacije podnesene protiv navedenog rješenja je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine. Navedeni postupak nije obuhvaćen zaštitom prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.“ (vidi odluku o prihvatljivosti Ustavnog suda, broj AP-2152/05 od 17. novembra 2005. godine, stav 8.). Ustavni sud, rukovodeći se navedenim principom, zaključuje da i u konkretnom slučaju garancije iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije nisu primjenjive na ovaj postupak, pa je apelacija, u ovom dijelu, ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
10. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbe člana 16. stav 1. i stav 4. tač. 4. i
9. Pravila Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je protekao rok za podnošenje apelacije, odnosno ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić