Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-489/05 (M. J.)

Odluka donesena 09. 02. 2006.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Jovo Rosić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-489/05

Apelacija

Odluka o dopustivosti

09. 02. 2006.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Hatidža Hadžiosmanović, sudije Valerija Galić i Jovo Rosić na sjednici održanoj 9. februara 2006. godine, u predmetu broj AP-489/05, rješavajući apelaciju Milenka Joksimovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Milenka Joksimovića, podnesena protiv rješenja Ministarstva stambenih poslova Kantona Sarajevo, broj 27/02-23-700/00 od 18. maja 2000. godine i rješenja Uprave za stambena pitanja Kantona Sarajevo, broj 23/6-372-P-

5308/98 od 22. decembra 1999. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Milenko Joksimović (u daljnjem tekstu: apelant), iz Prokuplja, podnio je, 10. februara 2005. godine, prijavu o navodnoj povredi ljudskih prava Komisiji za ljudska prava pri Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine vezano za povrat u posjed stana u Sarajevu na kojem je bio nosilac stanarskog prava. Navedena prijava je dostavljena Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud), 8. marta 2005. godine, u skladu sa članom 5. Sporazuma koje su potpisale strane 25. septembra 2003. godine, u skladu sa članom XIV Aneksa 6. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, broj 35/03). Apelant je, 31. oktobra 2005. godine, dostavio dopunu apelacije u kojoj je osporio rješenje Ministarstva stambenih poslova Kantona Sarajevo, broj 27/02-23-700/00 od 18. maja 2000. godine i rješenje Uprave za stambena pitanja Kantona Sarajevo, broj 23/6-372-P-5308/98 od 22. decembra 1999. godine.

2. Uprava za stambena pitanja Kantona Sarajevo je rješenjem, broj 23/6-372-P-5308/98 od 22. decembra 1999. godine, koje je potvrđeno rješenjem Ministarstva stambenih poslova Kantona Sarajevo, broj 27/02 -700/00 od 18. maja 2000. godine, odbila kao neosnovan apelantov zahtjev za povrat u posjed stana u Sarajevu, u Ulici Malta broj 5.

3. Apelant je u svojoj apelaciji naveo povredu „prava na privatni i prorodični život, dom i prepisku, prava na imovinu i prava na slobodu kretanja i prebivališta.“ U dijelu apelacije koji se odnosi na pitanje neiskorištenih pravnih lijekova apelant je naveo: „postojala mogućnost za podnošenje žalbe, međutim, taj pravni lijek nije iskorišten jer se čekala odluka Ustavnog suda po pitanju vojnih stanova.“

4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;»

5. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda, br. AP- 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP-

106/04 od 18. januara 2005. godine).

6. U konkretnom slučaju, apelantov zahtjev za povrat stana je odbijen u upravnom postupku. U pouci o pravnom lijeku u drugostepenom rješenju je navedeno da je to rješenje konačno u upravnom postupku, te da protiv njega nije dopuštena žalba ali se može pokrenuti upravni spor kod Kantonalnog suda u Sarajevu u roku od trideset dana od dana prijema tog rješenja. Iz apelacije proizilazi da apelant nije pokrenuo upravni spor, prema tome, pošto nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.

7. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

8. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-489/05 (M. J.) | Sudska praksa | Aktio