Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-87/05 (M. J.)
Odluka donesena 09. 02. 2006.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Jovo Rosić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-87/05
Apelacija
Odluka o dopustivosti
09. 02. 2006.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Vijeću od pet sudija, u sastavu: Mato Tadić, predsjednik, Miodrag Simović i Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici, Valerija Galić i Jovo Rosić, sudije, na sjednici održanoj 9. februara 2006. godine, u predmetu broj AP-87/05, rješavajući apelaciju Marije Jendžejčik, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Marije Jendžejčik, podnesena radi neizvršenja rješenja Ministarstva građenja, prostornog uređenja i zaštite okoline Hercegovačko-neretvanskog kantona, broj 09-03-25-102/04 od 19. oktobra 2004. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Marija Jendžejčik (u daljnjem tekstu: apelantica), iz Čapljine, podnijela je, 19. januara 2005. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) radi neizvršenja rješenja Ministarstva građenja, prostornog uređenja i zaštite okoline Hercegovačko-neretvanskog kantona (u daljnjem tekstu: drugostepeni organ uprave), broj 09-03-25-102/04 od 19. oktobra 2004. godine.
2. Rješenjem drugostepenog organa uprave, broj 09-03-25-102/04 od 19. oktobra 2004. godine, djelimično je uvažena žalba apelantice izjavljena protiv rješenja Odjela opće uprave i kulture Čapljina (u daljnjem tekstu: prvostepeni organ uprave), broj 02-372-49/1 od 21. januara 2001. godine. Rješenjem drugostepenog organa uprave izmijenjena je tačka pet navedenog rješenja prvostepenog organa uprave, tako što je određeno da apelantica, kao privremeni korisnik predmetnog stana, ima pravo na alternativni smještaj. U pouci o pravnom lijeku navedeno je da protiv rješenja drugostepenog organa uprave nije dozvoljena žalba, ali da se protiv istog može pokrenuti upravni spor pred Kantonalnim sudom u Mostaru, u roku od 30 dana od dana prijema.
3. U apelaciji je navedeno:„U nadi da će te mi realno pomoći i razumijeti – HVALA – Živim u Čapljini i nemogu ostvariti prava koja su moja. Dobila sam II-stepeno rješenje da uđem u adekvatan alternativni smještaj gdje žalba ne odlaže izvršenje, to u Općini Čapljina neće da učine zato molim vašu pomoć“.
4. Prema navedenom, Ustavni sud zaključuje da se apelantica žali što Općina Čapljina neće da postupi po rješenju drugostepenog organa uprave, odnosno da joj obezbijedi alternativni smještaj.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: „Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:
„1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;“
6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda, br. AP- 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP- 106/04 od 18. januara 2005. godine).
7. U konkretnom slučaju, Ustavni sud primjećuje da apelantica nije, na temelju rješenja drugostepenog organa uprave, pokrenula postupak administrativnog izvršenja prema odredbama Zakona o upravnom postupku („Službene novine Federacije BiH“, br 2/98 i 48/99). Rješenje drugostepenog organa uprave je izvršno prema odredbama člana 267. stav 2. Zakona o upravnom postupku, te se na temelju takvog rješenja može pokrenuti administrativno izvršenje u skladu sa odredbama čl. 269-280. navedenog zakona. Dakle, apelantica je trebala pokrenuti postupak izvršenja pred prvostepenim organom uprave, tražeći da joj se obezbijedi alternativni smještaj, kako je to utvrđeno rješenjem drugostepenog organa uprave. Po mišljenju Ustavnog suda, postupak administrativnog izvršenja predviđen Zakonom o upravnom postupku, predstavlja djelotvoran pravni lijek, te se, stoga, navedena procedura mora iscrpiti prije podnošenja apelacije. Ustavni sud nema ni jednog razloga da smatra da, procedura administrativnog izvršenja pred prvostepenim organom uprave, neće dati nikakve rezultate, odnosno da bi ista u konkretnom slučaju, predstavljala nedjelotvoran pravni lijek, u situaciji kada apelantica nije ni pokušala da pokrene takvu proceduru, niti je predočila bilo kakve relevantne dokaze da bi njen zahtjev unaprijed bio osuđen na neuspjeh. Prema tome, pošto nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.
8. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena, ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
9. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednik
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Mato Tadić