Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-186/05 (F. Š.)
Odluka donesena 09. 02. 2006.
- Nenadležnost za odlučivanje
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Jovo Rosić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-186/05
Apelacija
Odluka o dopustivosti
09. 02. 2006.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Vijeću od pet sudija, u sastavu: Mato Tadić, predsjednik, Miodrag Simović i Hatidža Hadžiosmanović, Valerija Galić i Jovo Rosić, sudije, na sjednici održanoj 9. februara 2006. godine, u predmetu broj AP-186/05, rješavajući apelaciju Fahrudina Škapura, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 1. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Fahrudina Škapura, podnesena sa zahtjevom da Ustavni sud Bosne i Hercegovine obaveže Federaciju Bosne i Hercegovine – Ministarstvo finansija, Porezna uprava – Središnji ured Sarajevo, Porezna uprava – Kantonalni ured Zenica, da mu isplati novčani iznos od 51.000,00 KM, uključujući zakonom propisane kamate, na ime naknade materijalne i nematerijalne štete, zbog nenadležnosti Ustavnog suda Bosne i Hercegovine za odlučivanje.
OBRAZLOŽENJE
1. Fahrudin Škapur (u daljnjem tekstu: apelant), iz Vukova-Tešanj, podnio je, 2. februara 2005. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) u kojoj je tražio da Ustavni sud obaveže Federaciju Bosne i Hercegovine – Ministarstvo finansija, Porezna uprava – Središnji ured Sarajevo, Porezna uprava – Kantonalni ured Zenica (u daljnjem tekstu: Ministarstvo finansija), da mu isplati novčani iznos od 51.000,00 KM, uključujući zakonom propisane kamate, na ime naknade materijalne i nematerijalne štete. Apelant je tražio da Ustavni sud donese privremenu mjeru kojom će naložiti da Općinski sud u Zenici, poništi tačku 2. dispozitiva prvostepenog rješenja, broj 104/03-34-1903/02 od 28. oktobra 2002. godine, o postavljanju apelanta za šefa Porezne ispostave Tešanj, jer nije u skladu sa raspisanim konkursom i zakonom, odnosno da vrati apelanta na radno mjesto šefa Porezne ispostave u Tešnju, odnosno da postupi po pravosnažnoj sudskoj odluci, broj P-292/01 od 21. maja 2002. godine i uputstvu Vrhovnog suda Federacije BiH, broj Su-II-134/03 od 19. marta 2004. godine.
2. Apelant je konkurisao na razna mjesta za prijem u radni odnos i to: na radno mjesto direktora Centra za socijalni rad Tešanj, zatim na radno mjesto Direktora radio Tešnja, kao i šefa Poreske ispostave Tešanj. S tim u vezi, apelant navodi da ni na jedno od navedenih radnih mjesta nije primljen u radni odnos iako je ispunjavao sve uslove konkursa, te da su umjesto njega primljeni kandidati sa znatno lošijim kvalifikacijama. Prema apelaciji može se zaključiti da je apelant vodio određene postupke u kojima je tražio poništenje konkursa. Na primjer, iz rješenja Općinskog suda u Tešnju, broj P-233/02 od 20. decembra 2004. godine, kojim se apelant poziva da uredi tužbu u smislu relevantnih odredaba Zakona o parničnom postupku, može se vidjeti da je apelant podnio tužbu protiv Porezne uprave – Središnji ured Sarajevo, radi naknade zbog povrede ljudskih prava u visini od 10.000,00 KM. Osim toga, iz navedenog rješenja može se vidjeti i da je apelant tužio Poreznu upravu – Središnji ured radi poništenja njenog rješenja od 15. marta 2002. godine i naknade plaće, o čemu je Općinski sud u Tešnju odlučio presudom, broj P-292/00 od 25. maja 2002. godine, koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda u Tuzli, broj Gž-814/02 od 11. novembra 2002. godine.
3. Imajući u vidu navedeno činjenično stanje, apelant traži da Ustavni sud obaveže Ministarstvo finansija da mu isplati naknadu materijalne i nematerijalne štete u iznosu od 51.000,00 KM sa zakonskim kamatama, smatrajući da mu je šteta nanesena zbog toga što nije postavljen na mjesto šefa Poreske ispostave Tešanj. Apelant se poziva na povrede Zakona o radu, i smatra da mu je povrijeđeno njegovo pravo na rad garantirano dodatnim međunarodnim sporazumima navedenim u Aneksu I Ustava Bosne i Hercegovine.
4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije, Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. stav 4. tačka 1. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
„Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini“. Član 16. stav 4. tačka 1. Pravila Ustavnog suda glasi:
„Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
1. Ustavni sud nije nadležan za odlučivanje;“
5. Obzirom na navedeno činjenično stanje, Ustavni sud podsjeća da je njegova apelaciona nadležnost utvrđena članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, prema kojoj odredbi Ustavni sud ima nadležnost u pitanjima koja su sadržana u Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. Iz navedenog je vidljivo da Ustavni sud prema članu VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine nema prvostepenu nadležnost po bilo kojem pravnom pitanju. Jedan od uvjeta za primjenu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine je iscrpljivanje raspoloživih pravnih lijekova. U ovom slučaju apelant se obraća direktno Ustavnom sudu tražeći od istog da mu dosudi naknadu materijalne i nematerijalne štete. Utvrđivanje osnovanosti i visine iznosa naknade štete je prvenstveno nadležnost redovnih sudova u skladu sa relevantnim zakonskim odredbama, te Ustavni sud nema nadležnost da rješava apelacije u kojima se direktno od njega traži naknada štete, prije nego što se apelanti u pogledu takvog zahtijeva ne obrate redovnim sudovima i pred istim ne izdejstvuju konačnu odluku.
6. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 1. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko se utvrdi da Ustavni sud nije nadležan za odlučivanje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
7. S obzirom na odluku o dopustivosti u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da nema osnova za razmatranje apelantovog prijedloga za donošenje privremene mjere.
8. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić