Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-538/05 (Z. M.)
Odluka donesena 09. 02. 2006.
- Protek roka
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Jovo Rosić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-538/05
Apelacija
Odluka o dopustivosti
09. 02. 2006.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, podpredsjednici Miodrag Simović i Hatidža Hadžiosmanović i sudije Valerija Galić i Jovo Rosić na sjednici održanoj 9. februara 2006. godine, u predmetu broj AP-538/05, rješavajući apelaciju Zorana Mladenovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Zorana Mladenovića, podnesena protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj Kvlz-52/03 od 21. decembra 2004. godine, presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj Kž-504/02 od 19. februara 2003. godine i presude Kantonalnog suda u Tuzli, broj K-
31/01 od 10. jula 2001. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Zoran Mladenović (u daljnjem tekstu: apelant), iz Tuzle, koga zastupa Fahrija Karkin, advokat iz Sarajeva, podnio je, 10. marta 2005. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj Kvlz-52/03 od 21. decembra 2004. godine, presude Vrhovnog suda, broj Kž-504/02 od 19. februara 2003. godine i presude Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj K-31/01 od 10. jula 2001. godine.
2. Presudom Kantonalnog suda, broj K-31/01 od 10. jula 2001. godine, apelant je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 13 godina, zbog više produženih krivičnih djela.
3. Presudom Vrhovnog suda, broj Kž-504/02 od 19. februara 2003. godine, apelantu je kazna smanjena na deset godina zatvora. Razmatrajući zahtjev za zaštitu zakonitosti, Vrhovni sud je presudom, broj Kvlz-52/03 od 21. decembra 2004. godine, isti odbio kao neosnovan.
4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»
5. Ustavni sud mora, prije svega, utvrditi koja je konačna odluka u ovom slučaju, tj. da li je apelant iscrpio sve efektivne pravne lijekove i podnio apelaciju u roku od 60 dana, kako je to predviđeno članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda.
6. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku, kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda, br. AP-283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP-106/04 od 18. januara 2005. godine).
7. Iz dosadašnje jurisprudencije Ustavnog suda i organa Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda slijedi da zahtjevi za zaštitu zakonitosti ne predstavljaju efektivne pravne lijekove sve dok nemaju uspjeha i ne rezultiraju ponovnim otvaranjem postupka. Samim tim, ovi zahtjevi ne zaustavljaju rok od 60 dana za podnošenje apelacije Ustavnom sudu, propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluku Ustavnog suda, broj AP-49/03 od 17. marta 2004. godine i, mutatis mutandis, odluku bivše Evropske komisije za ljudska prava, G. protiv Savezne Republike Njemačke, aplikacija broj E 10431/83, od 16. decembra 1983. godine, Odluke i izvještaji (OI), broj 35).
8. Dakle, u konkretnom slučaju zahtjev za zaštitu zakonitosti je neefektivan pravni lijek, koji ne prekida rok od 60 dana za podnošenje apelacije i koje apelant nije bio dužan iscrpiti prije podnošenja apelacije. U konkretnom slučaju, konačnu odluku predstavlja presuda Vrhovnog suda, broj Kž-504/02 od 19. februara 2003. godine, obzirom da je tom odlukom riješeno o žalbi apelanata na prvostepenu presudu.
9. S obzirom na to da je apelantu, 12. marta 2003. godine, uručena presuda Vrhovnog suda, broj Kž-504/02 od 19. februara 2003. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 10. marta 2005. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu.
10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Mato Tadić