Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-904/05 (A. K.)

Odluka donesena 09. 02. 2006.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Jovo Rosić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-904/05

Apelacija

Odluka o dopustivosti

09. 02. 2006.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpedsjednici Miodrag Simović i Hatidža Hadžiosmanović i sudije Valerija Galić i Jovo Rosić, na sjednici održanoj 9. februara 2006. godine, u predmetu broj AP 904/05, rješavajući apelaciju Aleksandra Krivošije, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Aleksandar Krivošije, podnesena protiv rješenja Okružnog suda u Banja Luci, broj Kv-158/04 od 3. marta 2005. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Aleksandar Krivošija (u daljnjem tekstu: apelant), iz Banja Luke, koga zatupa Goran Majstorović, advokat iz Čitluka, podnio je, 4. aprila 2005. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Okružnog suda u Banja Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj Kv-158/04 od 3. marta 2005. godine.

2. Presudom Okružnog suda, broj K-66/97 od 27. februara 1998. godine, koja je potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj Kž-45/00 od 2. oktobra 2000. godine, apelant je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine zbog krivičnog djela falsifikovanja novca iz člana 168. stav 1. Krivičnog zakona Republike Srpske. Navedenu presudu Vrhovnog suda apelant je primio 2. oktobra 2000. godine.

3. Presudom Okružnog suda, broj K-4/99 od 26. augusta 1999. godine, koja je potvrđena presudom Vrhovnog suda, broj Kž-340/00 od 26. marta 2001. godine, apelant je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od četiri godine zbog krivičnog djela teški slučaj razbojništva iz člana 151. stav 1. Krivičnog zakona Republike Srpske. Navedena presuda Vrhovnog suda apelantu je, putem oglasne table suda, uručena 19. novembra 2001. godine, što je potvrđeno aktom Okružnog suda, broj K-4/99 od 14. jula 2005. godine, koji je dostavljen Ustavnom sudu.

4. Nakon toga, apelant je podnio zahtjev za ponavljanje postupka, koji je Okružni sud rješenjem, broj Kv-158/04 od 3. marta 2005. godine, odbacio kao nedopušten.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»

6. Ustavni sud mora, prije svega, utvrditi koje su konačne odluke u ovom slučaju, tj. da li je apelant iscrpio sve efektivne pravne lijekove i podnio apelaciju u roku od 60 dana, kako je to predviđeno članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda.

7. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku, kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda, br. AP-283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP-106/04 od 18. januara 2005. godine).

8. Iz dosadašnje jurisprudencije Ustavnog suda i organa Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda slijedi da zahtjevi za ponavljenje pravosnažno okončanog postupka ne predstavljaju efektivne pravne lijekove sve dok nemaju uspjeha i ne rezultiraju ponovnim otvaranjem postupka. Samim tim, ovi zahtjevi ne zaustavljaju rok od 60 dana za podnošenje apelacije Ustavnom sudu, propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluku Ustavnog suda, broj AP-49/03 od 17. marta 2004. godine i odluku bivše Evropske komisije za ljudska prava, G. protiv Savezne Republike Njemačke, aplikacija broj E 10431/83, od 16. decembra 1983. godine, Odluke i izvještaji (OI), broj 35).

9. Dakle, u konkretnom slučaju zahtjev za obnovu postupka ne predstavlja efektivni pravni lijek, koji prekida rok od 60 dana za podnošenje apelacije i koji apelant nije bio dužan iscrpiti prije podnošenja apelacije. U konkretnom slučaju, konačne odluke predstavljaju presude Vrhovnog suda, br. Kž-45/00 od 2. oktobra 2000. godine i Kž-340/00 od 26. marta 2001. godine.

10. S obzirom na to da je apelantu, 2. oktobra 2000. godine, uručena presuda Vrhovnog suda, broj Kž-45/00 od 2. oktobra 2000. godine, a 19. novembra 2001. godine, presuda Vrhovnog suda, broj Kž-

340/00 od 26. marta 2001. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 4. marta 2005. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporene presude.

11. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-904/05 (A. K.) | Sudska praksa | Aktio