Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2293/05 (S. A.)
Odluka donesena 09. 02. 2006.
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Pokretanje krivičnog postupka protiv trećih lica
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Jovo Rosić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2293/05
Apelacija
Odluka o dopustivosti
09. 02. 2006.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Hatidža Hadžiosmanović i sudije Valerija Galić i Jovo Rosić, na sjednici održanoj 9. februara 2006. godine, u predmetu broj AP-2293/05, rješavajući apelaciju Snežane Aleksić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. i stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Snežane Aleksić, podnesena protiv presude Osnovnog suda u Bijeljini, broj K-107/05 od 7. septembra 2005. godine, u odnosu na pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Snežane Aleksić, podnesena protiv presude Osnovnog suda u Bijeljini, broj K-107/05 od 7. septembra 2005. godine, u odnosu na pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. Snežana Aleksić (u daljnjem tekstu: apelantica), iz Bijeljine, koju zastupa Jezdimir Spasojević, advokat iz Bijeljine, podnijela je, 30. novembra 2005. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Osnovnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), broj K-107/05 od 7. septembra 2005. godine. Apelantica je, također, podnijela zahtjev za donošenje privremene mjere, kojom bi Ustavni sud obustavio izvršenje osporene presude, do donošenja odluke o apelaciji.
2. Presudom Osnovnog suda, broj K-107/05 od 7. septembra 2005. godine, Petar Prole je oglašen krivim zbog krivičnog djela zelenaštva iz člana 245. stav 2. u vezi sa stavom 1. Krivičnog zakona Republike Srpske (u daljnjem tekstu: KZ), te osuđen na kaznu zatvora u trajanju od tri mjeseca i novčanu kaznu u iznosu od 50.000,00 KM i izrečena mu je i mjera bezbijednosti oduzimanja predmeta i to 450.000,00 KM, obzirom da se radi o predmetima koji su upotrijebljeni za izvršenje krivičnog djela. U obrazloženju osporene presude je navedeno da je osuđeni, davanjem novca na zajam apelantici, za sebe ugovarao nesrazmjernu imovinsku korist, iskorištavajući teške materijalne prilike apelantice, te da je tako za sebe pribavio imovinsku korist u iznosu većem od 50.000,00 KM. Sud je naveo da je prihvatio krivično-pravnu sankciju utvrđenu sporazumom o priznanju krivice – kaznu zatvora u trajanju od tri mjeseca, koja je ispod zakonom propisanog minimuma za ovo krivično djelo, smatrajući da priznanje apelanta u ovom slučaju predstavlja osobito olakšavajuću okolnost koja ukazuje da će se i sa ublaženom kaznom u cijelosti postići svrha kažnjavanja.
3. Apelantica ističe da je osporenom presudom povrijeđeno njeno ustavno pravo na pravičan postupak i pravo na imovinu iz člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i člana 1. protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelantica se žali da joj je, kao oštećenoj, uskraćeno pravo da učestvuje u krivičnom postupku i podnese oštetni zahtjev, te na visinu izrečene kazne. Apelantica je, također, podnijela zahtjev za donošenje privremene mjere, kojom bi Ustavni sud obustavio izvršenje osporene presude, do donošenja odluke o apelaciji.
Dopustivost ratione materiae
4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi: «Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;»
5. U konkretnom slučaju, Osnovni sud je odlučivao o osnovanosti krivične optužbe protiv drugog lica, a ne apelantice. Međutim, apelantica se žali da joj je, kao oštećenoj, uskraćeno pravo da učestvuje u krivičnom postupku i podnese oštetni zahtjev, te na visinu izrečene kazne. Član 6. Evropske konvencije garantuje pravo na zaštitu samo nekome protiv koga se «utvrđuje [...] osnovanost bilo kakve krivične optužbe». Naime, samo takvo lice može se smatrati «žrtvom» u smislu člana 6. Evropske konvencije. Prema tome, obrnuto tumačenje člana 6. Evropske konvencije, prema kojem bi se pravo na pravičan postupak garantovalo i nekome ko traži utvrđivanje osnovanosti krivične optužbe protiv drugog lica ili ko je na drugi način zainteresiran za rezultat tog krivičnog postupka, prevazilazilo bi okvire tumačenja člana 6. Evropske konvencije (vidi odluku Ustavnog suda, broj AP-408/04 od 18. januara 2005. godine).
6. Ustavni sud primjećuje da Zakon o krivičnom postupku predviđa za oštećenog mogućnost da podnese prijedlog za ostvarivanje imovinsko-pravnog zahtjeva u krivičnom postupku, ako je ovlašteno da takav zahtjev ostvaruje u parničnom postupku (član 104. stav 1.). Međutim, ovo pravo nije obuhvaćeno zaštitom iz člana 6. Evropske konvencije.
7. Iz navedenog proizilazi da pravo na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije nije primjenjivo na konkretan slučaj. Budući da član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, u ovom slučaju, ne pruža širi obim zaštite od člana 6. Evropske konvencije, slijedi da su navodi apelacije vezani za povredu prava na pravično suđenje inkompatibilni ratione materie sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
Dopustivost prima facie
8. Prilikom ispitivanja dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: „Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“
Član 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda glasi:
„ Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da nije «žrtva» kršenja Ustavom zaštićenih prava tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.“
9. Imajući u vidu navode apelantice i predmetnu dokumentaciju, Ustavni sud smatra da „predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava“ te da navodi apelantice ne pokreću pitanja iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Naime, u predmetnom krivičnom postupku, koji je okončan pobijanom presudom, odlučeno je o osnovanosti krivične optužbe protiv drugog lica, te u ovom postupku uopšte nije odlučivano o pravu na imovinu apelantice, niti je izvršeno miješanje u to njeno pravo. Imajući u vidu navedeno, navodi apelacije u pogledu pozivanja na povredu prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju se moraju odbaciti kao prima facie neosnovani. 10. Imajući u vidu odredbe člana 16. stav 2. i stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao nedopuštena, ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, odnosno ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. S obzirom na odluku o dopustivosti u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da nema osnova za razmatranje prijedloga apelantice za donošenje privremene mjere.
12. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Mato Tadić