Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-903/05 (M. L.)

Odluka donesena 09. 02. 2006.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Jovo Rosić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-903/05

Apelacija

Odluka o dopustivosti

09. 02. 2006.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Hatidža Hadžiosmanović i sudije Valerija Galić i Jovo Rosić, na sjednici održanoj 9. februara 2006. godine, u predmetu broj AP-903/05, rješavajući apelaciju Maneta Lakića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Maneta Lakića, podnesena protiv presude Kantonalnog suda u Bihaću, broj Gž-546/02 od 27. januara 2003. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Mane Lakić (u daljnjem tekstu: apelant), iz Banjaluke, kojeg zastupa Safeta Alijagić, advokat iz Bihaća, podnio je, 1. aprila 2005. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj Gž-546/02 od 27. januara 2003. godine.

2. Presudom Općinskog suda u Bihaću, broj P-828/01 od 20. marta 2002. godine, usvojen je tužbeni zahtjev apelanta za utvrđivanje prava vlasništva na nekretninama, podnesen protiv Općine Bihać. Kantonalni sud je presudom, broj Gž-546/02 od 27. januara 2003. godine, žalbu tužene uvažio i prvostepenu presudu preinačio, tako što je odbio tužbeni zahtjev apelanta.

3. Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine je rješenjem, broj Rev-266/03 od 11. januara 2005. godine, odbacio kao nedopuštenu reviziju apelanta izjavljenu protiv osporene presude Kantonalnog suda. U obrazloženju rješenja je navedeno da je apelant u tužbi naveo vrijednost spora u iznosu od 1.000,00 KM, te zbog toga proizilazi da revizija u konkretnom predmetu nije dopuštena, jer vrijednost spora koju je tužitelj u tužbi naveo ne prelazi 15.000,00 KM. 4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:

«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

(4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»

5. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku, kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Odluka kojom je pravni lijek odbačen iz razloga što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenjem takvog pravnog lijeka se ne prekida računanje roka od 60 dana propisanog članom 11. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda, br. AP-283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP-106/04 od 18. januara 2005. godine).

6. U konkretnom slučaju, revizija apelanta je odbačena kao nedopuštena, pa je predstavljala neefektivan pravni lijek. Dakle, konačna odluka je bila osporena presuda Kantonalnog suda.

7. S obzirom na to da je apelantu, 15. marta 2003. godine, uručena presuda Kantonalnog suda, broj Gž-546/02 od 27. januara 2003. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 1. aprila 2005. godine, proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu.

8. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

9. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-903/05 (M. L.) | Sudska praksa | Aktio