Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1351/05 (S. S., S. S. i M. S.)

Odluka donesena 09. 02. 2006.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Jovo Rosić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1351/05

Apelacija

Odluka o dopustivosti

09. 02. 2006.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Hatidža Hadžiosmanović i sudije Valerija Galić i Jovo Rosić, na sjednici održanoj 9. februara 2006. godine, u predmetu broj AP-1351/05, rješavajući apelaciju Salke Slinića i dr., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Salke Slinića, Safete Slinić i Mahire Slinić, podnesena zbog toga što Registar vrijednosnih papira

FBiH nije izdao potvrdu o broju njihovih dionica i što im «Sarajevo osiguranje» dd Sarajevo nije isplatilo dividendu, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Salko Slinić, Safeta Slinić i Mahira Slinić (u daljnjem tekstu: apelanti), iz Visokog, podnijeli su, 20. juna 2005. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog toga što Registar vrijednosnih papira FBiH nije izdao potvrdu o broju njihovih dionica i što im «Sarajevo osiguranje» dd Sarajevo nije isplatilo dividendu.

2. Apelanti su, 12. decembra 2000. godine, kod Zavoda za platni promet Federacije BiH izdali nalog za prijenos njihovih potraživanja sa jedinstvenog računa građana na zbirni račun u javnoj ponudi dionica u korist «Sarajevo osiguranja» dd Sarajevo.

3. Apelanti se u apelaciji žale da do dana podnošenja apelacije nisu dobili dividende, niti bilo kakav pismeni dokument od «Sarajevo osiguranja» dd Sarajevo o sudbini njihovih certifikata. Nakon više usmenih obraćanja saznali su da su njihovi certifikati deponovani u Glavnoj kantonalnoj pošti u Zenici. Apelanti smatraju da, ako «Sarajevo osiguranje» dd Sarajevo nije uspjelo u prvom ili drugom krugu privatizacije da bude privatizirano, trebalo je da apelantima vrati njihove certifikate, umjesto što su ih deponovali u pošti. Apelanti se dalje, žale da u Registru vrijednosnih papira nisu registrirane dionice na njihovo ime.

4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;»

5. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda, br. AP -283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP- 106/04 od 18. januara 2005. godine).

6. U konkretnom slučaju, apelanti se žale da im «Sarajevo osiguranje» nije isplatilo dividendu za period u kome su raspolagali njihovim potraživanjima sa jedinstvenih računa, odnosno njihovim dionicama. Ustavni sud zapaža da, ukoliko apelanti smatraju da imaju određeno novčano potraživanje prema «Sarajevo osiguranju» dd Sarajevo, imaju mogućnost da svoja potraživanja ostvare u odgovarajućem sudskom postupku, a što apelanti nisu učinili. U pogledu žalbi apelanata da im u Registru vrijednosnih papira FBiH nisu registrirane dionice, apelanti svoja prava mogu ostavriti u odgovarajućem upravnom postupku, a što su apelanti propustili da učine. Prema tome, pošto nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.

7. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

8. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1351/05 (S. S., S. S. i M. S.) | Sudska praksa | Aktio