Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1050/05 (O. K.)
Odluka donesena 09. 02. 2006.
- Zahtjev za preispitivanje - odbijen
- Protek roka
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Jovo Rosić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1050/05
Apelacija
Odluka o dopustivosti
09. 02. 2006.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Hatidža Hadžiosmanović i sudije Valerija Galić i Jovo Rosić, na sjednici održanoj 9. februara 2006. godine, u predmetu broj AP-1050/05, rješavajući apelaciju Omera Krakovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Omera Krakovića, podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda u Zenici, broj Gž- 1604/04 od 9. februara 2005. godine, rješenja Općinskog suda u Zenici, broj P-794/03 od 6. oktobra 2004. godine, presude Kantonalnog suda u Zenici, broj Gž-19/04 od 13. jula 2004. godine i presude Općinskog suda u Zenici, broj P-794/03 od 4. novembra 2003. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Omer Kraković (u daljnjem tekstu: apelant), iz Zenice, podnio je, 15. aprila 2005. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj Gž-1604/04 od 9. februara 2005. godine, rješenja Općinskog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj P- 794/03 od 6. oktobra 2004. godine, presude Kantonalnog suda, broj Gž-19/04 od 13. jula 2004. godine i presude Općinskog suda, broj P-794/03 od 4. novembra 2003. godine.
2. Presudom Općinskog suda, broj P-794/03 od 4. novembra 2003. godine, koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda, broj Gž-19/04 od 13. jula 2004. godine, odbijen je apelant sa svojim tužbenim zahtjevom. Protiv navedene presude Kantonalnog suda, apelant je podnio reviziju koju je Općinski sud odbacio rješenjem, broj P-794/03 od 6. oktobra 2004. godine, a koje je potvrdio Kantonalni sud osporenim rješenjem, broj Gž-1604/04 od 9. februara 2005. godine. U obrazloženju svoje odluke, Kantonalni sud je naveo da je prvostepena presuda donesena prije stupanja na snagu novog Zakona o parničnom postupku, pa se stoga, primjenom odredbe člana 456. stav 1. sada važećeg Zakona o parničnom postupku, daljnji postupak u konkretnom slučaju ima voditi prema odredbama ranijeg zakona. Prema odredbi člana 364. stav 2. ranijeg Zakona o parničnom postupku, revizija nije dozvoljena, između ostalog, ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude ne prelazi iznos od 15.000 KM. Kako je apelant tužbom tražio vraćanje na posao i naknadu plata, te kako je svoj tužbeni zahtjev precizirao na iznos od 9.800 KM, Kantonalni sud je zaljučio da je pravilno prvostepeni sud reviziju odbacio kao nedozvoljenu.
3. Prilikom ispitivanja dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.
4. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
«Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 16. stav 1. i stav 4. alineja 4. Pravila Ustavnog suda glasi:
«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
(4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»
5. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda, br. AP-283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP-106/04 od 18. januara 2005. godine).
6. U konkretnom slučaju, revizija je bila neefektivan pravni lijek, u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, pa proizilazi da je konačna odluka u ovom predmetu presuda Kantonalnog suda, broj Gž-19/04 od 13. jula 2004. godine. Ovu presudu apelant je svakako primio prije 6. oktobra 2004. godine, kada je Općinski sud donio rješenje o odbačaju revizije izjavljene protiv te presude. Kako je apelacija Ustavnom sudu podnesena 15. aprila 2005. godine, proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud nalazi da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio konačnu odluku.
7. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 1 i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
8. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić