Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2497/05 («Orlova klisura – inženjering» d.o.o. Tuzla)
Odluka donesena 09. 02. 2006.
- Protek roka
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Jovo Rosić
Citirani propisi
- Zakon o upravnim sporovima · čl. 76
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
Predmeti (1)
AP-2497/05
Apelacija
Odluka o dopustivosti
09. 02. 2006.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Hatidža Hadžiosmanović i sudije Valerija Galić i Jovo Rosić, na sjednici održanoj 9. februara 2006. godine, u predmetu broj AP-2497/05, rješavajući apelaciju «Orlova klisura – Inženjering» d.o.o. Tuzla, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. alineja 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija «Orlova klisura – Inženjering» d.o.o. Tuzla, podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj Uvl-21/04 od 1. septembra 2005. godine, i presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj U-1272/02 od 26. februara 2004. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. «Orlova klisura – inženjering» d.o.o. Tuzla (u daljnjem tekstu: apelant) iz Tuzle, kojeg zastupa Žarko Bulić, advokat iz Sarajeva, podnio je, 5. decembra 2005. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj Uvl-21/04 od 1. septembra 2005. godine, i presude Vrhovnog suda, broj U-1272/00 od 26. februara 2004. godine. Apelant je 10. decembra 2005. godine dostavio Ustavnom sudu zahtjev za izdavanje privremene mjere, kojom bi Ustavni sud naložio Ministarstvu energetike, rudarstva i industrije da zabrani Privrednom društvu «JATA» d.o.o. Srebrenik iz Srebrenika eksploataciju industrijske mineralne sirovine kamena krečnjaka na eksploatacionom polju «Orlova klisura» kod Tinje i Potpeći, na području općine Srebrenik.
2. Presudom Vrhovnog suda, broj U-1272/00 od 26. februara 2004. godine, odbijena je apelantova tužba kojom je osporio zakonitost rješenja Federalnog ministarstva energije, rudarstva i industrije, broj 09-18-1983/99 od 8. marta 2002. godine. Protiv navedene presude Vrhovnog suda, apelant je podnio zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke, koji je Vrhovni sud odbacio rješenjem, broj Uvl-21/04 od 1. septembra 2005. godine. U obrazloženju svoje odluke, Vrhovni sud je obrazložio da se prema članu 76. stav 1. Zakona o upravnim sporovima («Službene novine Federacije BiH broj 9/05) ovakav zahtjev može podnijeti protiv pravosnažne sudske odluke najvišeg suda kantona donesene u upravnom sporu, kao i protiv odluke vijeća Vrhovnog suda donesene po žalbi. Međutim, u konkretnom slučaju, Vrhvni sud je zaključio da je apelant zahtjev podnio protiv presude Vrhovnog suda, a ne protiv odluke vijeća Vrhovnog suda po žalbi, zbog čega je zahtjev apelanta odbačen kao nedozvoljen.
3. Prilikom ispitivanja dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.
4. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
«Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 16. stav 1. i stav 4. alineja 4. Pravila Ustavnog suda glasi:
«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
(4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»
5. Ustavni sud mora, prije svega, utvrditi koja je konačna odluka u predmetnom slučaju, tj. da li je apelant iscrpio sve efektivne pravne lijekove i podnio apelaciju u roku od 60 dana, kako je to predviđeno članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda.
6. U pogledu zahtjeva za vanredno preispitivanje pravosnažne presude Evropski sud za ljudska prava je više puta utvrdio da postupci u kojima se traži vanredno preispitivanje pravosnažno okončanih slučajeva, ne predstavljaju efektivne pravne lijekove, pošto u tim slučajevima postoji presuda koja je dobila snagu res judicata (vidi mutatis mutandis odluku o dopustivosti bivše Evropske komisije za ljudska prava, X protiv Austrije, aplikacija broj 1760/63, Godišnjak IX (1966), str. 166 (174)). Izuzetak od ovoga pravila predstavlja slučaj da nadležni organ prihvati preispitivanje slučaja (vidi mutatis mutandis odluku bivše Evropske komisije za ljudska prava, G. protiv Savezne Republike Njemačke, aplikacija broj E 10431/83, od 16. decembra 1983. godine, Odluke i izvještaji (DR) 35, str. 243). Prema tome, Ustavni sud smatra da se zahtjev za vandredno preispitivanje pravosnažne sudske odluke ne može smatrati efektivnim i adekvatnim pravnim lijekom u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, ukoliko se pozitivno ne udovolji tom pravnom lijeku (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-1128/04 od 12. aprila 2005. godine).
7. Budući da je zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke bio neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, proizilazi da je konačna odluka u ovom predmetu presuda Vrhovnog suda, broj U-1272/00 od 26. februara 2004. godine. Ovu presudu apelant je primio prije 13. maja 2004. godine, kada je apelant podnio zahtjev za vanredno preispitivanje navedene presude Vrhovnog suda, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 5. decembra 2005. godine. Iz ovoga proizilazi da je apelant protiv konačne odluke podnio apelaciju nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud zaključuje da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio konačnu odluku.
8. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. alineja 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
9. S obzirom na odluku o dopustivosti u ovom predmetu, Ustavni sud smatra da nema osnova za razmatranje prijedloga apelanta za donošenje privremene mjere.
10. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić