Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1051/05 (Javno preduzeće za komunalno-pogrebne usluge Tuzla i H. I.)

Odluka donesena 09. 02. 2006.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Jovo Rosić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1051/05

Apelacija

Odluka o dopustivosti

09. 02. 2006.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Hatidža Hadžiosmanović i sudije Valerija Galić i Jovo Rosić, na sjednici održanoj 9. februara 2006. godine, u predmetu broj AP-1051/05, rješavajući apelaciju Javnog preduzeća za komunalno-pogrebne usluge Tuzla i Hamdije Insanića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Javnog preduzeća za komunalno-pogrebne usluge Tuzla i Hamdije Insanića, podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj Rev-502/03 od 18. januara 2005. godine, presude Kantonalnog suda u Tuzli, broj Gž-140/03 od 25. jula 2003. godine i presude Općinskog suda u Tuzli, broj P-2183/90 od 20. septembra 2002. godine, zbog proteka roka za podnošenje.

OBRAZLOŽENJE

1. Javno preduzeće za komunalno-pogrebne usluge Tuzla i Hamdija Insanić (u daljnjem tekstu: apelant), iz Tuzle, kog zastupa Amila Kunosić-Ferizović, advokat iz Tuzle, podnijeli su, 15. aprila 2005. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj Rev-502/03 od 18. januara 2005. godine, presude Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj Gž-140/03 od 25. jula 2003. godine i presude Općinskog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj P-2183/90 od 20. septembra 2002. godine.

2. Presudom Općinskog suda, broj P-2183/90 od 20. septembra 2002. godine, koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda, broj Gž-140/03 od 25. jula 2003. godine, apelanti su obavezani Nizami Šišić (u daljnjem tekstu: tužiteljici) priznati pravo vlasništva na određenom objektu, te su obavezani predati tužiteljici objekat u posjed i slobodno raspolaganje, te nadoknaditi troškove sudskog postupka u iznosu od 1.157,00 KM.

3. Protiv navedene drugostepene presude apelanti su izjavili reviziju Vrhovnom sudu. Rješenjem Vrhovnog suda, broj Rev-502/03 od 18. januara 2005. godine, revizija je odbačena, uz obrazloženje da tužiteljica u tužbi nije označila vrijednost spora, niti je to učinila do pripremnog ročišta, te revizija nije dopuštena kako je to propisano članom 382. stav 3. Zakona o parničnom postupku.

4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:

«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

(4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»

5. Prema članu 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio.

6. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku, kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda, br. AP-283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP-106/04 od 18. januara 2005. godine).

7. U konkretnom slučaju, prema članu 382. Zakona o parničnom postupku («Službeni list SFRJ», br. 4/77, 36/77, 36/80, 69/82, ), revizija nije dozvoljena, pa revizija koju su apelanti izjavili predstavlja neefektivan pravni lijek. Prema tome konačna odluka protiv koje se može podnijeti apelacija je presuda Kantonalnog suda, broj Gž-140/03 od 25. jula 2003. godine.

8. S obzirom na to da je apelantu, 28. avgusta 2003. godine, uručena navedena presuda Kantonalnog suda, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 15. aprila 2005. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu.

9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1051/05 (Javno preduzeće za… | Sudska praksa | Aktio