Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1060/05 (D. L.)

Odluka donesena 09. 02. 2006.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Jovo Rosić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1060/05

Apelacija

Odluka o dopustivosti

09. 02. 2006.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Hatidža Hadžiosmanović i sudije Valerija Galić i Jovo Rosić, na sjednici održanoj 9. februara 2006. godine, u predmetu broj AP-1060/05, rješavajući apelaciju Dragoljuba Lukića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Dragoljuba Lukića, podnesena protiv presude Vrhovog suda Republike Srpske, broj Uvl-

42/03 od 23. februara 2005. godine i presude Okružnog suda u Banja Luci, broj U-78/03 od 1. jula 2003. godine, zbog proteka roka za podnošenje.

OBRAZLOŽENJE

1. Dragoljub Lukić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Gradiške, podnio je, 18. aprila 2005. godine, Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv presude Vrhovog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovi sud), broj Uvl-42/03 od 23. februara 2005. godine i presude Okružnog suda u Banja Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj U-78/03 od 1. jula 2003. godine. Apelant je dostavio Ustavnom sudu dopunu apelacije 22. juna 2005. godine.

2. Okružni sud je presudom, broj U-78/03 od 1.jula 2003. godine, odbio kao neosnovanu tužbu apelanta podnesenu protiv rješenja Fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje Republike Srpske (u daljnjem tekstu: tuženi), broj 1028103716 od 5. marta 2003. godine, kojim je potvrđeno rješenje prvostepenog organa tuženog, broj 1028103716 od 1. oktobra 2002. godine, kojim je apelantu po službenoj dužnosti određen novi iznos starosne penzije u iznosu od 275,00 KM mjesečno. U obrazloženju presude se navodi da osporenim rješenjem tuženog nije povrijeđen zakon na štetu apelanta.

3. Vrhovni sud je presudom, broj Uvl-42/03 od 23. februara 2005. godine, odbio kao neosnovan, zahtjev apelanta za vanredno preispitivanje presude Okružnog suda, broj U-78/03 od 1. jula 2003. godine. U obrazloženju se ističe da se u pobijanoj presudi nisu stekli uslovi za njeno pobijanje predviđeni odredbama člana 19. stav 2. Zakona o upravnim sporovima («Službeni glasnik Republike Srpske», broj 12/94), odnosno nije bilo povrede ni materijalnog prava, ni pravila postupka.

4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»

5. Ustavni sud mora, prije svega, utvrditi koja je konačna odluka u predmetnom slučaju, tj. da li je apelant iscrpio sve efektivne pravne lijekove i podnio apelaciju u roku od 60 dana, kako je to predviđeno članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda.

6. U pogledu zahtjeva za vanredno preispitivanje pravosnažne presude Evropski sud za ljudska prava je više puta utvrdio da postupci u kojima se traži vanredno preispitivanje pravosnažno okončanih slučajeva, ne predstavljaju efektivne pravne lijekove, pošto u tim slučajevima postoji presuda koja je dobila snagu res judicate (vidi mutatis mutandis odluku o dopustivosti bivše Evropske komisije za ljudska prava, X protiv Austrije, aplikacija broj 1760/63, Godišnjak IX (1966), str. 166 (174)). Izuzetak od ovoga pravila predstavlja slučaj da nadležni organ prihvati preispitivanje slučaja (vidi mutatis mutandis odluku bivše Evropske komisije za ljudska prava, G. protiv Savezne Republike Njemačke, aplikacija broj E 10431/83, od 16. decembra 1983. godine, Odluke i izvještaji (DR) 35, str. 243). Ustavni sud, također, smatra da se zahtjev za vandredno preispitivanje pravosnažne presude ne može smatrati efektivnim i adekvatnim pravnim lijekom u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, ukoliko se pozitivno ne udovolji tom pravnom lijeku.

7. S obzirom na to da je u konkretnom slučaju, Vrhovni sud presudom, broj Uvl-42/03 od 23. februara 2005. godine, odbio apelantov zahtjev za vanredno preispitivanje presude Okružnog suda, broj U-78/03 od 1. jula 2003. godine, proizilazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Okružnog suda, broj U-78/03 od 1. jula 2003. godine. Ova presuda je uručena apelantu, 9. jula 2003. godine. Apelant je apelaciju Ustavnom sudu podnio 18. aprila 2005. godine. Iz navedenoga proizilazi da je apelant propustio da podnese apelaciju protiv odluke o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio u roku za podnošenje apelacije predviđenim članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio konačnu presudu.

8. Imajući u vidu odredbe člana 16. stav 4. tačka 4. Poslovnika Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao nedopuštena, ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

9. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1060/05 (D. L.) | Sudska praksa | Aktio