Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1082/05 (M. i S. D. i S. Z.)

Odluka donesena 09. 02. 2006.

Nema povrede
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Jovo Rosić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1082/05

Apelacija

Odluka o dopustivosti

09. 02. 2006.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Hatidža Hadžiosmanović, sudije Valerija Galić i Jovo Rosić, na sjednici održanoj 9. februara 2006. godine, u predmetu broj AP-1082/05 rješavajući apelaciju Meleće i Seada Džiho i Sajme Zaimović, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Meleće i Seada Džiho i Sajme Zaimović, podnesena protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske, broj Rev-113/03 od 4. januara 2005. godine, presude Okružnogsuda Banja Luka, broj Gž-2615/01 od 6. decembra 2002. godine i presude Osnovnog suda Banja Luka, broj P-1030/99 od 7. novembra 2000. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Meleća i Sead Džiho i Sajma Zaimović (u daljnjem tekstu: apelanti), iz Banja Luke, koje zastupa Jadranka Ivanović, advokat iz Banja Luke, podnijeli su, 22. aprila 2005. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj Rev-113/03 od 4. januara 2005. godine, presude Okružnog suda Banja Luka (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj Gž-2615/01 od 6. decembra 2002. godine i presude Osnovnog suda Banja Luka (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), broj P-1030/99 od 7. novembra 2000. godine.

2. Apelanti su sa ostaviocem u četvrtom redu srodstva u pobočnoj liniji.

3. Osnovni sud je u ostavinskom postupku donio rješenje, broj O-1583/92 od 25. aprila 1996. godine, kojim je utvrdio da imovina ostavioca prelazi u državnu svojinu, jer iza ostavitelja nije ostalo zakonskih nasljednika po Zakonu o nasljeđivanju («Službeni list SR BiH», br. 7/80 i 15/80, koji se u Republici Srpskoj primjenjuje na osnovu člana 12. Ustavnog zakona za sprovođenje Ustava Republike Srpske).

4. Osnovni sud je presudom, broj P-1030/99 od 7. novembra 2000. godine, koja je potvrđena presudom Okružnog suda, broj Gž-2615/01 od 6. decembra 2002. godine, odbio tužbeni zahtjev apelanata protiv tuženog Grada Banja Luka kojim su tražili da im, kao zakonskim nasljednicima ostavioca pripada pravo na nasljeđe iza ostavioca. Vrhovni sud je presudom, broj Rev-113/03 od 4. januara 2005. godine, odbio reviziju koju su izjavili apelanti protiv drugostepene presude. U obrazloženju osporenih presuda se ističe da apelanti ne spadaju u krug zakonskih nasljednika, u skladu sa odredbama čl. 16. do 18. u vezi s članom 9. Zakona o nasljeđivanju.

5. Apelanti navode da je presudama koje se pobijaju apelacijom povrijeđen član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), jer apelanti nisu priznati kao zakonski nasljednici imovine ostavitelja sa kojim su bili u krvnom srodstvu.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi: «Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;»

7. Ustavni sud podsjeća da prema ustaljenoj praksi Evropskog suda za ljudska prava član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju se tumači tako da predviđa pravo svakoga na mirno uživanje «njegove» imovine, što se konsekvetno primjenjuje samo na postojeću imovinu i ne garantuje pravo na sticanje imovine, bilo putem zakonskog naslijeđivanja ili dobrovoljnog raspolaganja (vidi presudu Evropskog suda za ljudska prava, Marcks protiv Belgije, tom 31, stav 50). Ovakvu praksu usvojio je i Ustavni sud, pa i praksa Ustavnog suda polazi od stanovišta da član

1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju štiti samo postojeću imovinu, ali ne uključuje prava ili očekivanja na sticanje imovine u budućnosti (vidi odluku Ustavnog suda, broj U- 12/01 od 25. februara 2002. godine, tačka 28, «Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 20/02). Ustav Bosne i Hercegovine, u konkretnom slučaju, ne pruža veći obim zaštite prava na imovinu od Evropske konvencije.

8. U konkretnom predmetu, Ustavni sud primjećuje da se apelanti upravo žale na nemogućnost sticanje imovine putem naslijeđivanja, jer prema Zakonu o naslijeđivanju ne spadaju u krug zakonskih nasljednika. Iz navedenog proizilazi da se apelanti žale da im pobijane odluke utiču na nemogućnost sticanja imovine u budućnosti.

9. U vezi sa prethodnim, Ustavni sud zaključuje da imovina, koja je bila predmet ostavinskog postupka iza ostavitelja, ne predstavlja imovinu apelanata u smislu člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

10. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbe člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1082/05 (M. i S. D. i S. Z.) | Sudska praksa | Aktio