Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-202/05 (Z. M.)

Odluka donesena 09. 02. 2006.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Pokretanje krivičnog postupka protiv trećih lica
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Jovo Rosić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-202/05

Apelacija

Odluka o dopustivosti

09. 02. 2006.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Vijeću od pet sudija u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Hatidža Hadžiosmanović i sudije Valerija Galić i Jovo Rosić, na sjednici održanoj 9. februara 2006. godine, u predmetu broj AP-202/05, rješavajući apelaciju Zorana Macana, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Zorana Macana podnesena protiv presude Kantonalnog suda Široki Brijeg, broj Kž- 4/04 od 6. decembra 2004. godine, i presude Općinskog suda u Ljubuškom, broj K-36/03 od 28. januara 2004. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Zoran Macan (u daljnjem tekstu: apelant) iz Proboja, Općina Ljubuški, podnio je, 9. februara 2005 godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda Široki Brijeg (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj Kž- 4/04 od 6. decembra 2004. godine, i presude Općinskog suda u Ljubuškom (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj K-36/03 od 28. januara 2004. godine.

2. Presudom Općinskog suda, broj K-36/03 od 28. januara 2004. godine, koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda, broj Kž-4/04 od 6. decembra 2004. godine, oslobođen je optužbe Željko Macan da je počinio krivično djelo teške tjelesne povrede iz člana 177. stav 3. KZ FBiH, odnosno da je nanio tešku povredu apelantu pucajući iz puške iz neposredne blizine.

3. Apelant se žali da je osporenim odlukama povređeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).

4. Prilikom ispitivanja dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

«Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini». Član 16 stav 4 tačka 9 Pravila Ustavnog suda glasi «4. Apelacija nije dopustiva i ako postoji koji od sljedećih slučajeva:

(...)

9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;».

5. Ustavni sud konstatuje da u konkretnom slučaju osporenim presudama nije odlučeno o krivičnoj optužbi protiv apelanta, već protiv drugog lica koje je tim presudama oslobođeno optužbe za određeno krivično djelo. Međutim, činjenica da li je neko lice osuđeno ili oslobođeno krivične optužbe može biti predmet apelacije samo u slučajevima kad to lice podnese apelacuju žaleći se na povredu određenih ustavnih prava. U vezi s tim, opravdano se postavlja pitanje da li pravo pojedinca da pokrene postupak krivičnog gonjenja protiv druge osobe, odnosno podnese apelaciju zbog presuda koje se tiču optužbe protiv drugog lica, spada u djelokrug člana 6. Evropske konvencije.

6. Ustavni sud, prema članu VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, «ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» U vezi sa predmetnom apelacijom ova ustavna odredba znači da je nadležnost Ustavnog suda ograničena na ispitivanje navodnih povreda prava i sloboda u okvirima koji su definisani, inter alia, članom 6. Evropske konvencije.

7. Prema jezičkom značenju, član 6. Evropske konvencije, na koji se poziva apelant, u krivičnim postupcima garantuje pravo na zaštitu samo nekome protiv koga se «utvrđuje [...] osnovanost bilo kakve krivične optužbe». Naime, samo takvo lice može se smatrati «žrtvom» u smislu člana 6. Evropske konvencije. Prema tome, obrnuto tumačenje člana 6. Evropske konvencije, prema kojem bi se pravo na pravičan postupak garantovalo i nekome ko traži utvrđivanje osnovanosti krivične optužbe protiv drugog lica ili osporava već donesene presude koje se tiču drugog lica, bilo oslobađajuće ili osuđujuće, prevazilazilo bi okvire tumačenja člana 6. Evropske konvencije (vidi, Ustavni sud, neobjavljene odluke broj AP-19/02 od 17. marta 2004. godine i broj AP-408/04 od 18. januara 2005. godine).

8. Iz navedenog proizilazi da pravo na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije ne obuhvata pravo na pokretanje krivičnog postupka protiv trećih lica i da član 6. stav 1. Evropske konvencije nije primjenjiv na konkretan slučaj. Budući da član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine ne pruža širi obim zaštite od člana 6. Evropske konvencije, slijedi da su navodi apelacije u vezi sa povredom prava na pravično suđenje inkompatibilni ratione materie sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

9. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-202/05 (Z. M.) | Sudska praksa | Aktio