Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2571/05 (H. N. K.)
Odluka donesena 09. 02. 2006.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Jovo Rosić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2571/05
Apelacija
Odluka o dopustivosti
09. 02. 2006.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: :predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Hatidža Hadžiosmanović i sudije Valerija Galić i Jovo Rosić, na sjednici održanoj 9. februara 2006. godine, u predmetu broj AP-2571/05, rješavajući apelaciju Hercegovačko Neretvanskog Kantona, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Hercegovačko Neretvanskog Kantona podnesena protiv presude Kantonalnog suda u Mostaru broj Gž-1297/05 od 11. novembra 2005. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Hercegovačko Neretvanski Kanton (u daljnjem tekstu: apelant) kojeg zastupa Kantonalno javno pravobranilaštvo Mostar, podnio je 16. decembra 2005. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda u Mostaru ( u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj Gž-1297/05 od 11. novembra 2005. godine. Apelant je tražio donošenje privremene mjere kojom će se obustaviti izvršenje pravosnažne presude Kantonalnog suda broj Gž-1297/05 od 11. novembra 2005. godine.
2. Presudom Općinskog suda u Mostaru ( u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj P-355/04 od 17. avgusta 2005. godine, poništena su kao nezakonita rješenja apelanta broj 02-03/1-36-116-5/04 od 27. januara 2004. godine, kao i rješenje broj 02-03/1-36-3011-8/03 od 30. decembra 2003. godine, pa je apelant dužan trpiti da tužitelja Atifa Zulovića vrati na posao na radno mjesto koje je obavljao prije donošenja poništenih rješenja, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom prinudnog izvršenja. Apelant je dužan isplatiti tužitelju Atifu Zuloviću, na ime neisplaćenih plaća iznos od po 788,29 KM mjesečno, počev od januara 2004. godine, pa do 9. juna 2005. godine, kao dana zaključenja glavne rasprave, sa zakonskom zateznom kamatom od dospjeća svakog pojedinačnog iznosa pa do isplate, te mu nadoknaditi troškove postupka u iznosu od 1.800,00 KM. sve u roku od 15 dana pod prijetnjom izvršenja.
3. Odlučujući o žalbi apelanta Kantonalni sud je, presudom broj Gž-1297/05 od 11. novembra 2005. godine, žalbu apelanta djelimično uvažio, prvostepenu presudu preinačio u pogledu dosuđenih troškova parničnog postupka i dosudio troškove u iznosu od 1.482,00 KM, dok se u ostalom dijelu žalba apelanta odbija i prvostepena presuda u pobijanom dijelu potvrđuje. Tužitelj je odbijen sa zahtjevom za naknadu troškova odgovora na žalbu.
4. Nakon toga apelant je podnio apelaciju Ustavnom sudu navodeći da je osporenom presudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine kao i pravo iz člana 6. Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:
«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
(15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;»
6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
7. Prema ustaljenoj praksi Ustavnog suda, revizija, kao vanredni pravni lijek, predstavlja, u slučajevima u kojima je dopuštena, efektivan pravni lijek( vidi odluku Ustavnog suda, U-136/03, od 19. aprila 2004. godine). U slučaju da je revizija dopuštena, tada se mora iscrpiti prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu.
8. U konkretnom slučaju Ustavni sud primjećuje da je u obrazloženju presude Kantonalnog suda broj Gž-1297/05 od 11. novembra 2005. godine, konstatovano da je tužitelj podneskom od 4. aprila 2005. godine precizirao tužbeni zahtjev i odredio vrijednost spora 20.000,00 KM a čemu se apelant nije protivio. Naime, članom 237. stav 2 Zakona o parničnom postupku (« Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine«, br.53/03) propisano je da revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 10.000,00 KM. Dakle, u ovom slučaju je bilo moguće podnijeti reviziju Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine na presudu Kantonalnog suda broj Gž-1297/05 od 11. novembra 2005. godine. Prema tome, pošto nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.
9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. S obzirom na odluku o dopustivosti u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje, da nema potrebe razmatrati prijedlog apelanta za izdavanje privremene mjere.
11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić