Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2551/05 (D. A.)

Odluka donesena 09. 02. 2006.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Jovo Rosić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2551/05

Apelacija

Odluka o dopustivosti

09. 02. 2006.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Hatidža Hadžiosmanović i sudije Valerija Galić i Jovo Rosić, na sjednici održanoj 9. februara 2006. godine, u predmetu broj AP-2551/05, rješavajući apelaciju Džemile Avdić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Džemile Avdić, podnesena protiv rješenja Okružnog suda u Bijeljini, broj Gž-690/05 od 27. oktobra 2005. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Džemila Avdić (u daljnjem tekstu: apelantica), iz Tuzle, koju zastupa Miodrag Stojanović, advokat iz Bijeljine, podnijela je12. decembra 2005. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud), protiv rješenja Okružnog suda u Bijeljini broj Gž-

690/05 od 27. oktobra 2005. godine (u daljnjem tekstu: Okružni sud).

2. Osnovni sud u Bijeljini je presudom, broj P-727/01 od 2. aprila 2003. godine, koja je potvrđena presudom Okružnog suda, broj Gž-433/03 od 23. decembra 2004. godine, odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev apelantice.

3. Apelantica je, 21. aprila 2005. godine, podnijela prijedlog za ponavljanje pravosnažno okončanog postupka. Rješavajući po prijedlogu, Okružni sud je donio rješenje, broj Gpp-11/05 od 1. juna 2005. godine, koje je potvrđeno rješenjem istog suda, broj Gž-690/05 od 27. oktobra 2005. godine, kojim je prijedlog za ponavljanje postupka odbio kao neosnovan.

4. Apelantica smatra da joj je rješenjem, broj Gž-690/05 od 27. oktobra 2005. godine, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i pravo na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»

6. Zadatak Ustavnog suda u konkretnom slučaju je, prvo, da utvrdi koja je konačna odluka, da li su iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi i da li je apelacija podnesena u roku od 60 dana, kako je propisano u članu 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda.

7. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku, kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Ovo iz razloga što korištenje nedjelotvornog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana za podnošenje apelacije Ustavnom sudu (vidi odluke Ustavnog suda, br. AP-283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP-106/04 od 18. januara 2005. godine). Iz navedenog proizilazi da samo djelotvorni i adekvatni pravni lijekovi moraju da se iscrpe. Zahtjev za ponavljanje pravosnažno okončanog postupka nije djelotvaran pravni lijek, ukoliko ne rezultira ponovnim otvaranjem postupka.

8. Dakle, u konkretnom slučaju, konačna odluka je presuda Okružnog suda, broj Gž-433/03 od 23. decembra 2004. godine. S obzirom na to da je apelantici ova presuda uručena u januaru 2005. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 12. decembra 2005. godine, proizilazi da je apelacija podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije propisan članom 16. stav 1. pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od kada je apelantica primila konačnu odluku.

9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2551/05 (D. A.) | Sudska praksa | Aktio