Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1215/05 («Plin-Komerc» d.o.o. Tešanj)

Odluka donesena 09. 02. 2006.

  • Neovlašteno lice
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Jovo Rosić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1215/05

Apelacija

Odluka o dopustivosti

09. 02. 2006.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Hatidža Hadžiosmanović i sudije Valerija Galić i Jovo Rosić, na sjednici održanoj 9. februara 2006. godine, u predmetu broj AP-1215/05, rješavajući apelaciju «Plin-Komerca d.o.o. Tešanj, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 5. i člana 59. stav 2. tačka 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija «Plin-Komerca» d.o.o. Tešanj, podnesena protiv presude Osnovnog suda u Sokocu, broj KPS-94/04 od 12. oktobra 2004. godine, jer je podnesena od strane neovlaštenog lica.

OBRAZLOŽENJE

1. «Plin-Komerc» d.o.o. Tešanj (u daljnjem tekstu: apelant), iz Tešnja, koga zastupa Bakir Ljubović, advokat iz Zenice, podnio je, 24. maja 2005. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Osnovnog suda u Sokocu (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), broj KPS-94/04 od 12. oktobra 2004. godine.

2. Presudom Osnovnog suda, broj KPS-94/04 od 12. oktobar 2004. godine, Tihomir Babić je oglašen krivim za krivično djelo pranje novca iz člana 280. stav 3. u vezi sa stavom 1. istog člana Krivičnog zakona Republike Srpske i za krivično djelo falsifikovanje isprave iz člana 377. stav 1. Krivičnog zakona Republike Srpske i osuđen za krivično djelo pranje novca na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i tri mjeseca, a za krivično djelo falsifikovanje isprave na kaznu zatvora u trajanju od četiri mjeseca, te mu je sud na osnovu člana 42. stav 2. tačka 2. Krivičnog zakona izrekao jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i šest mjeseci.

3. Apelant navodi da je osporenom presudom utvrđeno da je apelant radnjama iz izreke presude izbjegao plaćanje poreskih obaveza na iznos od 87.000,00 KM, a da pri tome niko od 2___________________________________________________________________________odgovornih lica apelanta nije dao bilo kakav iskaz ili da je od apelanta pribavljena bilo kakva dokumentacija vezana za sporne promete robe.

4. Apelant svoj pravni interes za podnošenje apelacije protiv navedene presude obrazlaže činjenicom da je na osnovu navedene presude u postupku inspekcijskog nadzora kod apelanta kao poreskog obveznika, donijeto rješenje od strane inspektora Porezne uprave- Kantonalnog poreznog ureda Zenica, broj 10-4/01-15-2-418-02/05 od 10. maja 2005. godine, kojim su apelantu kao poreznom obvezniku utvrđene dodatne obaveze po osnovu javnih prihoda za period od 22. decembra 2001. godine do 2. marta 2002. godine, dospjele za prijavu sa obračunatim zateznim kamatama u ukupnom iznosu obaveza 14.745,94 KM. Protiv navedenog rješenja se može izjaviti žalba Poreznoj upravi-Kantonalni porezni ured Zenica u roku od osam radnih dana od dana donošenja rješenja. Apelant nije dostavio Ustavnom sudu dokaz da je protiv navedenog rješenja izjavio žalbu.

5. Apelant navodi da mu je osporenom presudom povrijeđeno pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava vezana za krivične postupke, te pravo na imovinu, jer se osporenom presudom omogućava neosnovana naplata dodatnog poreza i zateznih kamata od apelanta, a odluka o odgovornosti istog za nezakonito poslovanje i utaju poreza je donesena bez saslušanja odgovornih lica kod apelanta.

6. Apelant navodi da je kopija osporene presude uručena punomoćniku apelanta, 11. aprila 2005. godine, u Kantonalnoj poreskoj Upravi, na lični zahtjev, te da do tada niko kod apelanta nije imao nikakva saznanja o vođenju bilo kakvog postupka povodom spornih prometa robe.

7. Prilikom ispitivanja dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.

b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. stav 4. tačka 5. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 4. tačka 5. Pravila Ustavnog suda glasi: «Apelacija nije dopustiva i ako postoji koji od slijedećih slučajeva: 3___________________________________________________________________________

8. 5. apelaciju je podnijelo neovlašteno lice;»

9. U konkretnom slučaju, apelant osporava presudu Osnovnog suda, broj KPS-94/04 od 12. oktobar 2004. godine, donesenu u krivičnom predmetu protiv optuženog Tihomira Babića zbog krivičnog djela pranje novca iz člana 280. stav 3. i krivičnog djela falsifikovanja isprave iz člana 377. stav 1. Krivičnog zakona Republike Srpske. Dakle, osporenim presudama nije okončan postupak «utvrđivanja krivične optužbe» protiv apelanta, već protiv drugog lica.

10. Zbog navedenog, Ustavni sud smatra da apelant nema svojstvo lica ovlaštenog za podnošenje apelacije. Stoga proizilazi da apelant nije lice koje ima pravo da, u konkretnom slučaju, pokretne postupak pred Ustavnim sudom, protiv presude Osnovnog suda, broj KPS-94/04 od 12. oktobra 2004. godine.

11. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 5. Pravila Ustavnog suda, po kojoj će seapelacija odbaciti kao nedopuštena, ukoliko je podnesena od strane neovlaštenog lica, Ustavnisud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1215/05 («Plin-Komerc» d.o.o. Tešanj) | Sudska praksa | Aktio