Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-626/04 (S.M.)
Odluka donesena 26. 08. 2004.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Citirani propisi
- Zakon o radu · čl. 86
- Zakon o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine · čl. 444
- Zakon o izmjenama Zakona o radu
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o radu
- Zakon o radu
- Zakon o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine
- Ispravka Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine
- Poslovnik Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 78
Predmeti (1)
AP-626/04
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
26. 08. 2004.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Malom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici prof. dr Ćazim Sadiković i prof. dr Miodrag Simović, na sjednici održanoj 26. augusta 2004. godine, u predmetu broj AP 626/04, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. tačka 5. i člana 78. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Novi prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 2/04), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Odbija se kao neosnovan zahtjev S. M. za donošenje privremene mjere.
OBRAZLOŽENJE
1. S. M. (u daljnjem tekstu: apelant), koga zastupa A. A., advokatica iz Cazina, podnio je 16. jula 2004. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj Kž-557/02 od 5. maja 2004. godine. Apelant je, također, podnio zahtjev za donošenje privremene mjere, kojom bi Ustavni sud obustavio izvršenje citirane presude, do donošenja odluke o apelaciji.
2. Apelant je, kao petooptuženi, presudom Kantonalnog suda u Bihaću, broj K-23/97 od 25. septembra 2002. godine, proglašen krivim zbog krivičnog djela silovanja iz člana 83. st. 1. i 2. Krivičnog zakona SRBiH. Uz primjenu čl. 41. i 42. Krivičnog zakona F BiH, apelant je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci. Na ovu presudu apelant je uložio žalbu, koja je, presudom Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj Kž-557/02 od 5. maja 2004. godine, djelomično uvažena. Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine je radnje izvršenja svih optuženih iz izreke provostepene presude pravno kvalificirao kao krivično djelo silovanja iz člana 88. stav 2. u vezi sa stavom 1. Krivičnog zakona SR BiH, pa se optuženi, inter alia, S. M., uz primjenu čl. 41, 42. i 43. stav 1. tačka 1. preuzetog Krivičnog zakona bivše SFRJ, osudio na kaznu zatvora od jedne godine i šest mjeseci.
3. Apelant se žali na povredu prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant, također, navodi povredu prava iz člana II/3.j) Ustava Bosne i Hercegovine i čl. 6. i 7. Međunarodnog pakta o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima.
4. Apelant, u svojoj apelaciji traži obustavljanje izvršenja citirane presude. Kao razlog za ovakvu odluku, apelant navodi da bi njegova supruga i djeca izgubila pravo na boravak u Švicarskoj, a time djeca i pravo na školovanje. Osim toga, apelant tvrdi da bi izvršenjem kazne izgubio posao.
5. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 78. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 78. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda glasi: «Malo vijeće može, do donošenja konačne odluke, na zahtjev stranke, odrediti strankama svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka pred Sudom».
6. Ustavni sud podsjeća da je član 78. Poslovnika Ustavnog suda primjenjiv u situacijama u kojima Ustavni sud ocijeni da bi mogle nastupiti neotklonjive štetne posljedice čije eventualno nastupanje Ustavni sud može cijeniti jedino na osnovu razloga i dokaza o opravdanosti dostavljenih uz zahtjev za usvajanje privremene mjere, odnosno uz apelaciju.
7. U vezi s tim, a ne ulazeći u opravdanost ovoga razloga, apelant nije dostavio niti jedan dokaz u vezi sa tvrdnjom da bi mu porodica izgubila pravo na boravak u Švicarskoj, a time i djeca pravo na školovanje. Ovi navodi su, prema tome, paušalni i neosnovani. S druge strane, Ustavni sud ne smatra gubitak posla, usljed izvršenja navedene kazne, neotklonjivom štetnom posljedicom (vidi član 86. stav 1. tačka 7. Zakona o radu («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine», br. 43/99, 32/00 i 29/03) i član 444. Zakon o krivičnom postupku («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine», br. 35/03, 37/03 i 56/03)).
8. Nadalje, Ustavni sud podsjeća da je pravo na slobodu ličnosti i druga prava koja iz njega proizilaze, zaštićeno članom 5. Evropske konvencije i da predstavlja jedno od najvažnijih prava svake osobe. Međutim, nadležni organi, u toku postupka, imaju pravo da u skladu sa pozitivnopravnim propisima liše osobu ovog prava. U takvim okolnostima, Ustavni sud može preispitivati opravdanost lišavanja ovog prava, ukoliko apelant, u postupku pred Ustavnim sudom, dokaže da je do lišavanja došlo suprotno Ustavu Bosne i Hercegovine i Evropske konvecije, o čemu apelant mora pružiti dokaze za svoje tvrdnje. Međutim, osoba koja se bez valjanog osnova poziva na ovo pravo, sa zahtjevom da se obustavi izvršenje krivične sankcije izrečene u zakonitom postupku, ne može tražiti obustavu izvršenja te krivične sankcije. Na osnovu izloženog, Ustavni sud smatra apelantov zahtjev neosnovanim.
9. Imajući u vidu odredbe člana 78. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio da odbije zahtjev za usvajanje privremene mjere.
10. Na osnovu izloženog, jednoglasno je odlučeno kao u dispozitivu ove odluke.
11. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri, ni u kom slučaju, ne prejudicira konačnu odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetnog slučaja.
12. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Mato Tadić