Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-116/06 (R. M.)

Odluka donesena 23. 02. 2006.

  • Nenadležnost za odlučivanje
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Jovo Rosić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-116/06

Apelacija

Odluka o dopustivosti

23. 02. 2006.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Vijeću od pet sudija, u sastavu: Mato Tadić, predsjednik, potpredsjednici Miodrag Simović i Hatidža Hadžiosmanović, suci Jovo Rosić i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 23. februara 2006. godine, u predmetu broj AP-116/06, rješavajući apelaciju Rešida Mašića, na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 16. stavak 4. točka 1. i članka 59. stavak 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopustiva apelacija Rešida Mašića, podnesena protiv Odgovora na žalbu zbog kršenja ljudskih prava Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice Bosne i Hercegovine, broj 08/1-37-3028-723/05 od 7. prosinca 2005. godine, zbog nenadležnosti Ustavnog suda Bosne i Hercegovine za odlučivanje.

OBRAZLOŽENJE

1. Rešid Mašić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Jelaha, podnio je 19. siječnja 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud), protiv Odgovora na žalbu zbog kršenja ljudskih prava Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice Bosne i Hercegovine, broj 08/1-37-3028-723/05 od 7. prosinca 2005. godine.

2. Apelant je, radi naknade u ratu uništene nepokretne i pokretne imovine te novčane naknade za pretrpljenu patnju zbog nemogućnosti da uživa u svojoj imovini zajedno sa obitelji, uputio jednak zahtjev istovremeno: Općini Bosanski Brod, Ministarstvu za izbjegle i raseljene osobe Republike Srpske i Ministarstvu za ljudska prava i izbjeglice Bosne i Hercegovine. Od Općine Bosanski Brod i Ministarstva za izbjegle i raseljene osobe Republike Srpske, kako navodi u apelaciji, apelant nije dobio nikakav odgovor, dok je od Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice Bosne i Hercegovine pod brojem 08/1-37-3028-723/05 od 7. prosinca 2005. godine dobio «Odgovor na žalbu zbog kršenja ljudskih prava», kojim ga navedeno ministarstvo upoznaje da u Bosni i Hercegovini nije još formiran fond iz kojega bi bilo moguće financirati naknadu u ratu uništene imovine državljana Bosne i Hercegovine, a da apelant u slučaju nezadovoljstva istim, može zaštitu svojih prava zatražiti pred nadležnim sudom.

3. Apelant u apelaciji navodi svoje mišljenje da u ovom slučaju sud nije nadležno tijelo za odlučivanje, već je u nadležnosti upravnih organa da u upravnom postupku isto riješe, te dodaje da svakako i nije u mogućnosti pokrenuti sudski postupak radi zaštite svojih prava jer su to postupci koji nose visoke troškove, dok on sam nema dovoljno sredstava niti za goli život. U apelaciji kao osporavanu odluku apelant navodi akt Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice Bosne i Hercegovine naslova «Odgovor na žalbu zbog kršenja ljudskih prava» Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice Bosne i Hercegovine.

4. Apelant smatra da su mu povrjeđena: pravo na naknadu imovine izbjeglicama i raseljenim osobama koja im se nemože vratiti iz članka II/5. Ustava Bosne i Hercegvoine, pravo na pravično saslušanje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija), pravo na privatni i obiteljski život, dom i dopisivanje iz članka II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 8. Europske konvencije i pravo na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije, Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 16. stavak 4. točka 1. Pravila Ustavnog suda. Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Članak 16. stavak 4. točka 1. Pravila Ustavnog suda glasi:

«Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

1. Ustavni sud nije nadležan za odlučivanje;» 6. Ustavni sud podsjeća na svoju nadležnost iz članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, prema kojoj «Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini». U konkretnom slučaju, apelant kao osporavanu odluku navodi «Odgovor na žalbu zbog kršenja ljudskih prava» Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice Bosne i Hercegovine. Ustavni sud smatra da nije nadležan da odlučuje o apelaciji koja je izjavljenja na navedeni akt jer isti nema svojstvo presude, bar ne u onoj mjeri da ju je donio «bilo koji sud u Bosni i Hercegovini», odnosno nema svojstvo odluke u smislu članka 16. stavak 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine. 7. Imajući u vidu odredbu članka 16. stavak 4. točka 1. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopustiva ukoliko se utvrdi da Ustavni sud nije nadležan za odlučivanje, Ustavni sud je odlučio kao u izreci ove odluke.

8. Sukladno članku VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-116/06 (R. M.) | Sudska praksa | Aktio