Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-95/05 (Beta d.o.o.)
Odluka donesena 23. 02. 2006.
- Očigledno (prima facie) neosnovana
Sastav suda
Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Jovo Rosić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-95/05
Apelacija
Odluka o dopustivosti
23. 02. 2006.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Hatidža Hadžiosmanović, i sudije Jovo Rosić i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 23. februara 2006. godine, u predmetu broj AP-95/05, rješavajući apelaciju Beta d.o.o, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. i člana 59. stav 2. alineja
1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Beta d.o.o., podnesena protiv presude Suda Bosne i Hercegovine, broj U-29/04 od 29. oktobra 2004. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. Beta d.o.o. (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Pala, koju zastupa Gordana Vlačić, advokat iz Sarajeva, podnijela je, 25. januara 2004. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH), broj U-29/04 od 29. oktobra 2004. godine.
2. Ministarstvo finansija je raspisalo ponudu za izbor preduzeća koje će obavljati usluge prevoza za 90 uposlenika institucija Bosne i Hercegovine na relaciji Pale-Sarajevo-Pale. Za najpovoljnijeg ponuđača usluga izabrano je preduzeće «Milkos» d.o.o. iz Pala, o čemu je apelantica blagovremeno obavještena aktom Službe za zajedničke poslove institucija Bosne i Hercegovine, broj 23-1/04 od 7. januara 2004. godine. Apelantica je na navedeni akt uložila prigovor, 15. januara 2004. godine, na koji nije dobila odgovor.
3. Rješenjem Ministarstva finansija, broj 01-1-480/04 od 5. februara 2004. godine, odbijena je žalba apelantice na izbor najpovoljnijeg ponuđača kao neosnovana. Ministarstvo finansija je navelo, da su, prilikom donošenje odluke o izboru ponuđača usluga, poštovane kako odredbe Odluke o postupku nabavke roba, usluga i ustupanja radova za potrebe institucija Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik BiH» broj 13/03) tako i Odluka Komisije o utvrđivanju kriterija za određivanje najpovoljnije ponude i načina za vrednovanje tih kriterijuma, broj 054-3394/2003 od 12. decembra 2003. godine, kojom su utvrđeni cjena prevoza, kvalitet, reference i drugi kriteriji bitni za izbor najboljeg ponuđača.
4. Presudom Suda BiH, broj U-29/04 od 29. oktobra 2004. godine, odbijena je tužba apelantice u upravnom sporu izjavljena protiv rješenja Ministarstva finansija, broj 01-1-480/04 od 5. februara 2004. godine, kao konačnog upravnog akta.
5. Nakon toga, apelantica je podnijela apelaciju Ustavnom sudu žaleći se da joj je osporenom presudom povređeno njeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda glasi:
„Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.»
7. Ustavni sud podsjeća da je apelacija, u načelu, nedopustiva ukoliko je očigledno neosnovana u skladu sa članom 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda. Apelantica mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatne. Nema povrede ustavnih prava ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelantica navodi. Ovo znači da postoji pravo garantovano Konvencijom, ali prima facie ispitivanje otkrije da predočeni navodi i činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje, tako da je ispitivanje merituma nepotrebno. Dakle, apelantica nije uspjela potkrijepiti svoje tvrdnje o kršenju prava iz Konvencije ili, drugim riječima, nema «opravdan zahtjev». Isto tako, ako apelant «nije ukazao na proceduralnu nepravičnost u smislu Konvencije», Evropski sud za ljudska prava je zaključio da je aplikacija očigledno neosnovana (Pronina protiv. Rusije, Odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Konačno, apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjka dokaza koji, sa dovoljnom jasnoćom, pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća, te ako nije dovoljno potkrijepljena, i ako nema izgleda na uspjeh (vidi Ustavni sud, neobjavljene odluke o dopustivosti, broj AP-1103/04 od 17. februara 2005. godine i AP-373/04 od 18. maja 2005. godine).
8. Osnovni prigovori koji je apelantica navela u apelaciji Ustavnom sudu, kao i u tužbi Sudu BiH, tiču se osporavanja pravilnosti i zakonitosti osporenih odluka jer apelantica smatra da se te odluke zasnivaju na paušalnom zaključku da ona nije najpovoljniji ponuđač. Ona takođe ističe da u obrazloženju osporenih odluka nisu navedene činjenice koje se odnose na utvrđivanje cijene prevoza koja je utvrđena na osnovu pogrešnog broja radnih dana u toku jednog mjeseca u godini za koju se vrši prevoz. Ni u pogledu starosti vozila, kao jednog od kriterija za izbor napovoljnijeg ponuđača prevoza, bodovanje nije izvršeno pravilno, smatra apelantica.
9. Nesporno je međutim utvrđeno da je osporena presuda donesena na bazi relevantnih i ranije utvrđenih kriterija i da izabrani ponuđač ispunjava sve propisane kriterije. Ovakav zaključak može se dokazati uvidom u zapisnik o provedenom postupku Komisije za otvaranje i prihvatanje ponude za usluge prevoza, zatim tabelarni prikaz ponude, kriterija i vrednovanja ponude, te pregled cijena. Komisija za otvaranje i prihvatanje ponuda je na zapisniku o provođenju postupka konstatovala da su ponuđači dostavili svu potrebnu dokumentaciju, da je nakon komparativne analize svih ponuda međusobno, a cjeneći svaku ponudu pojedinačno, te imajući u vidu postignute rezultate u pogledu cjene prevoza, kvaliteta voznih jedinica, uslova plaćanja i drugih referenci, zaključila da je firma «Milkos» doo najbolji ponuđač za pružanje usluga prevoza za potrebe institucija Bosne i Hercegovine. U provođenju cjelokupnog postupka izbora kao i određivanja najboljeg ponuđača poštovani su kriteriji iz člana 29. Odluke o postupku nabavke roba i kriteriji utvrđeni Odlukom o utvrđivanju kriterija. Okolnost na koju apelantica ukazuje, tj. da je njena ponuđena cjena bila najpovoljnija i da se prilikom određivanja ponuđene cjene nije vodilo računa o broju dana u toku jednog mjeseca u godini, nema značaja za pravilnost osporenog rješenja, budući da je apelantica u pogledu ponuđene cjene dobila najveći mogući broj bodova, ali obzirom na broj bodova u pogledu ostalih kriterija njegov ukupan broj bodova je daleko manji od broja bodova koji je utvrđen za izabranu firmu. Dakle, za izbor najpovoljnijeg ponuđača nije bila odlučna samo ponuđena cjena, nego i ostali kriteriji prema kojima apelantica nije imala najbolje rezultate, nego su te prednosti bile na strani izabrane firme, pa apelantica neopravdano osporava pravilnost i zakonitost osporenih odluka.
10. Kao što je navedeno, Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno. Apelantica nije ponudila nikakve dokaze niti iz činjenica predmeta proizilazi da postoji njen opravdan zahtjev, odnosno da se navodima iz apelacije mogu opravdati tvrdnje da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava, niti proizilazi da apelantica snosi posljedice kršenja ustavnih prava.
11. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Mato Tadić