Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-212/05 (L. M.)
Odluka donesena 23. 02. 2006.
- Protek roka
Sastav suda
Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Jovo Rosić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-212/05
Apelacija
Odluka o dopustivosti
23. 02. 2006.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Hatidža Hadžiosmanović i sudije Jovo Rosić i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 23. februara 2006. godine, u predmetu broj AP-212/05, rješavajući apelaciju Ljubomira Mihajlovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Ljubomira Mihajlovića, podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj Rev-274/03 od 19. oktobra 2004. godine, presude Kantonalnog suda u Sarajevu, broj Gž-1543/01 od 24. oktobra 2002.
godine i presude Općinskog suda u Sarajevu, broj Pr-111/00 od 20.
septembra 2001. godine, zbog proteka roka za podnošenje.
OBRAZLOŽENJE
1. Ljubomir Mihajlović (u daljnjem tekstu: apelant), iz Kladova, koga zastupa Nenad Živković, advokat iz Zvornika, podnio je, 11. februara 2005. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj Rev-274/03 od 19. otobra 2005. godine, presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj Gž-1543/01 od 24.oktobra 2002. godine i presude Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj Pr- 111/00 od 20. septembra 2001. godine.
2. Presudom Općinskog suda, broj Pr-111/00 od 20. septembra 2001. godine, koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda, broj Gž-1543/01 od 24. otobra 2002. godine, odbijen je tužbeni zahtjev apelanta zbog zastare potraživanja.
3. Protiv presude Kantonalnog suda, broj Gž-1543/01 od 24. oktobra 2002. godine, apelant je izjavio reviziju Vrhovnom sudu. Rješenjem Vrhovnog suda, broj Rev-274/03 od 19. oktobra 2004. godine, revizija je odbačena, uz obrazloženje da vrijednost spora od 5.920,87 USA dolara, naznačena u tužbi ne prelazi iznos od 15.000 KM po zvaničnom kursu USA dolara i KM iz 2000. godine kada je vrijednost 1 USA dolara iznosila 2,025 KM. Shodno odredbama Zakona o parničnom postupku, revizija kod novčanih potraživanja nije dozvoljena ukoliko vrijednost spora ne prelazi iznos od 15.000 KM, pa je revizija iz tog razloga i odbačena.
4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:
«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
(4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»
5. Prema članu 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem efektivnom pravnom lijeku koji je koristio.
6. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku, kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda, br. AP-283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP-106/04 od 18. januara 2005. godine).
7. U konkretnom slučaju, prema članu 364. stav 2. Zakona o parničnom postupku («Službene novine Federacije BiH», broj 42/98 ), revizija nije dozvoljena, jer je uložena povodom spora čija vrijednost ne prelazi iznos od 15.000 KM, pa iz tog raloga, revizija koju je apelant izjavio predstavlja neefektivan pravni lijek. Prema tome, konačna odluka protiv koje je mogao podnijeti apelaciju je presuda Kantonalnog suda, broj Gž-1543/01 od 24. oktobra 2002. godine.
8. S obzirom na to da je apelantu 13. januara 2003. godine uručena presuda Kantonalnog suda, broj Gž-1543/01 od 24. oktobra 2002. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 11. februara 2005. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu.
9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić