Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2308/05 (R. L.)
Odluka donesena 23. 02. 2006.
- Apelacija ratione temporis inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Jovo Rosić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2308/05
Apelacija
Odluka o dopustivosti
23. 02. 2006.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Hatidža Hadžiosmanović i sudije Jovo Rosić i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 23. februara 2006. godine, u predmetu broj AP-2308/05, rješavajući apelaciju Radojke Ljubinac, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tač. 1. i 11. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Radojke Ljubinac, podnesena povodom pogibije sina tokom rata u Bosni i Hercegovini, u odnosu na pravo na život iz člana II/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i pravo na ličnu slobodu i sigurnost iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, zbog toga što je ratione temporis inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Radojke Ljubinac, podnesena povodom pogibije sina tokom rata u Bosni i Hercegovini, u odnosu na zahtjev za naknadu štete, zbog nenadležnosti Ustavnog suda Bosne i Hercegovine za odlučivanje.
OBRAZLOŽENJE
1. Radojka Ljubinac (u daljnjem tekstu: apelantica), iz Rogatice, koju zastupa Odbor porodica nestalih lica Istočna Ilidža, podnijela je, 10. novembra 2005. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud), povodom pogibije sina tokom rata u Bosni i Hercegovini.
2. Apelantica je navela da je njen sin Boško Ljubinac 2. juna 1992. godine ubijen od strane pripadnika Armije Bosne i Hercegovine u reonu Metaljka.
3. Iz dokumentacije koju je apelantica priložila uz apelaciju, proizilazi da je Boško Ljubinac bio pripadnik čete «UPI-TRANS» Rogatica, Rogatičke brigade, u sastavu Vojske Srpske Republike Bosne i Hercegovine, te da je prilikom izvršenja zadataka prevoza hrane i MTS-a 3. juna 1992. godine došlo do njegove pogibije.
4. Apelantica se žali na povredu prava na život i prava na ličnu slobodu i sigurnost. Apelantica je navela da traži da krivci odgovaraju za navedeni zločin, da tuži državu Bosnu i Hercegovinu za naknadu nematerijalne štete u iznosu od 150.000 KM kao i za naknadu materijalne štete za uništeno privatno vozilo njenog sina.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije, Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. stav 4. tač. 1. i 11. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 16. stav 4. tač. 1. i 11 Pravila Ustavnog suda glasi:
«Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
1. Ustavni sud nije nadležan za odlučivanje;
11. apelacija je ratione temporis inkompatibilna sa Ustavom;»
6. Apelantica je u apelaciji navela da tuži Bosnu i Hercegovinu i zahtijeva da joj Ustavni sud dodijeli naknadu materijalne i nematerijalne štete zbog navedenog štetnog događaja. Ustavni sud naglašava da je njegova nadležnost, prema članu VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine «u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini», pa slijedi da Ustavni sud nije nadležan da odlučuje o zahtjevima za naknadu štete.
7. Pored navedenog, apelantica se, kao indirektna žrtva, žali na povredu prava na život i prava na slobodu i sigurnost ličnosti povodom pogibije njenog sina koja se desila u toku 1992. godine. Iz navoda apelacije i dostavljene dokumentacije proizilazi da je apelantičin sin poginuo za vrijeme rata u Bosni i Hercegovini kao pripadnik oružane vojne formacije za vrijeme izvršenja vojnih zadataka. Pravo na život pruža garancije protiv namjernog lišavanja života i bezobzirnog ugrožavanja života, pri čemu se takvo ponašanje mora sankcionisati zakonom. Propuštanje vlasti da pronađu i krivično gone počinitelja u slučajevima nezakonitog lišavanja života je, u principu, podložno ispitivanju u pogledu kršenja prava na život. Pravo na slobodu i sigurnost ličnosti garantuje prava svakog čovjeka na ličnu slobodu i sigurnost i štiti pojedinca od samovoljnog i protivzakonitog miješanja u ovo pravo.
8. Međutim, u smislu navedene odredbe Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ne može razmatrati slučajeve koji su se desili prije stupanja na snagu Ustava Bosne i Hercegovine. Prema članu XII Ustava Bosne i Hercegovine, Ustav stupa na snagu nakon potpisivanja Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini kao ustavnog akta kojim se zamjenjuje i stavlja van snage Ustav Republike Bosne i Hercegovine. Opći okvirni sporazum za mir u Bosni i Hercegovini potpisan je 14. decembra 1995. godine, pa, prema tome, proizlazi da je Ustav Bosne i Hercegovine stupio na snagu istoga dana.
9. Prema navedenom, Ustavni sud zaključuje da se navodi o povredi ustavnih prava odnose na period prije stupanja na snagu Ustava Bosne i Hercegovine, pa slijedi da je apelacija u ovom dijelu ratione temporis inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
10. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbe člana 16. stav 4. tač. 1. i 11. Pravila Ustavnog suda, po kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko se utvrdi da Ustavni sud nije nadležan za odlučivanje, odnosno ukoliko je ratione temporis inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić