Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2308/05 (R. L.)

Odluka donesena 23. 02. 2006.

  • Apelacija ratione temporis inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Jovo Rosić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2308/05

Apelacija

Odluka o dopustivosti

23. 02. 2006.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Hatidža Hadžiosmanović i sudije Jovo Rosić i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 23. februara 2006. godine, u predmetu broj AP-2308/05, rješavajući apelaciju Radojke Ljubinac, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tač. 1. i 11. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Radojke Ljubinac, podnesena povodom pogibije sina tokom rata u Bosni i Hercegovini, u odnosu na pravo na život iz člana II/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i pravo na ličnu slobodu i sigurnost iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, zbog toga što je ratione temporis inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Radojke Ljubinac, podnesena povodom pogibije sina tokom rata u Bosni i Hercegovini, u odnosu na zahtjev za naknadu štete, zbog nenadležnosti Ustavnog suda Bosne i Hercegovine za odlučivanje.

OBRAZLOŽENJE

1. Radojka Ljubinac (u daljnjem tekstu: apelantica), iz Rogatice, koju zastupa Odbor porodica nestalih lica Istočna Ilidža, podnijela je, 10. novembra 2005. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud), povodom pogibije sina tokom rata u Bosni i Hercegovini.

2. Apelantica je navela da je njen sin Boško Ljubinac 2. juna 1992. godine ubijen od strane pripadnika Armije Bosne i Hercegovine u reonu Metaljka.

3. Iz dokumentacije koju je apelantica priložila uz apelaciju, proizilazi da je Boško Ljubinac bio pripadnik čete «UPI-TRANS» Rogatica, Rogatičke brigade, u sastavu Vojske Srpske Republike Bosne i Hercegovine, te da je prilikom izvršenja zadataka prevoza hrane i MTS-a 3. juna 1992. godine došlo do njegove pogibije.

4. Apelantica se žali na povredu prava na život i prava na ličnu slobodu i sigurnost. Apelantica je navela da traži da krivci odgovaraju za navedeni zločin, da tuži državu Bosnu i Hercegovinu za naknadu nematerijalne štete u iznosu od 150.000 KM kao i za naknadu materijalne štete za uništeno privatno vozilo njenog sina.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije, Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. stav 4. tač. 1. i 11. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 16. stav 4. tač. 1. i 11 Pravila Ustavnog suda glasi:

«Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

1. Ustavni sud nije nadležan za odlučivanje;

11. apelacija je ratione temporis inkompatibilna sa Ustavom;»

6. Apelantica je u apelaciji navela da tuži Bosnu i Hercegovinu i zahtijeva da joj Ustavni sud dodijeli naknadu materijalne i nematerijalne štete zbog navedenog štetnog događaja. Ustavni sud naglašava da je njegova nadležnost, prema članu VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine «u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini», pa slijedi da Ustavni sud nije nadležan da odlučuje o zahtjevima za naknadu štete.

7. Pored navedenog, apelantica se, kao indirektna žrtva, žali na povredu prava na život i prava na slobodu i sigurnost ličnosti povodom pogibije njenog sina koja se desila u toku 1992. godine. Iz navoda apelacije i dostavljene dokumentacije proizilazi da je apelantičin sin poginuo za vrijeme rata u Bosni i Hercegovini kao pripadnik oružane vojne formacije za vrijeme izvršenja vojnih zadataka. Pravo na život pruža garancije protiv namjernog lišavanja života i bezobzirnog ugrožavanja života, pri čemu se takvo ponašanje mora sankcionisati zakonom. Propuštanje vlasti da pronađu i krivično gone počinitelja u slučajevima nezakonitog lišavanja života je, u principu, podložno ispitivanju u pogledu kršenja prava na život. Pravo na slobodu i sigurnost ličnosti garantuje prava svakog čovjeka na ličnu slobodu i sigurnost i štiti pojedinca od samovoljnog i protivzakonitog miješanja u ovo pravo.

8. Međutim, u smislu navedene odredbe Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ne može razmatrati slučajeve koji su se desili prije stupanja na snagu Ustava Bosne i Hercegovine. Prema članu XII Ustava Bosne i Hercegovine, Ustav stupa na snagu nakon potpisivanja Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini kao ustavnog akta kojim se zamjenjuje i stavlja van snage Ustav Republike Bosne i Hercegovine. Opći okvirni sporazum za mir u Bosni i Hercegovini potpisan je 14. decembra 1995. godine, pa, prema tome, proizlazi da je Ustav Bosne i Hercegovine stupio na snagu istoga dana.

9. Prema navedenom, Ustavni sud zaključuje da se navodi o povredi ustavnih prava odnose na period prije stupanja na snagu Ustava Bosne i Hercegovine, pa slijedi da je apelacija u ovom dijelu ratione temporis inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

10. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbe člana 16. stav 4. tač. 1. i 11. Pravila Ustavnog suda, po kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko se utvrdi da Ustavni sud nije nadležan za odlučivanje, odnosno ukoliko je ratione temporis inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2308/05 (R. L.) | Sudska praksa | Aktio