Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-223/06 (R. J.)
Odluka donesena 23. 02. 2006.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-223/06
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
23. 02. 2006.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Malom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Hatidža Hadžiosmanović, na sjednici održanoj 23. februara 2006. godine, u predmetu broj AP-223/06, rješavajući zahtjev Riste Jasikovca, za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 5. i člana 77. stav
1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 60/05), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Odbija se kao neosnovan zahtjev Riste Jasikovca, za donošenje privremene mjere.
OBRAZLOŽENJE
1. Risto Jasikovac (u daljnjem tekstu: apelant), koga zastupa Fahrija Karkin, advokat iz Sarajeva, podnio je, 3. februara 2006. godine, Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv presude Okružnog suda u Bijeljini (u daljem tekstu: Okružni sud), broj Kž-330/03 od 7. novembra 2005. godine. Apelant je, također, podnio zahtjev za donošenje privremene mjere, kojom bi Ustavni sud odložio izvršenje pravomoćne presude, do donošenja odluke o apelaciji.
2. Presudom Osnovnog suda u Zvorniku (u daljem tekstu: Osnovni sud), broj K-198/02 od 4. jula 2003. godine, apelant je oglašen krivim za krivično djelo ubistva iz čana 36. stav 1. Krivičnog zakona Republike Srpske-poseban dio, pa je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od devet godina te obavezan da plati sudu na ime troškova krivičnog postupka iznos od 4.585,00 KM i sudski paušal u iznosu od 60,00 KM.
3. Okružni sud je, odlučujući u žalbenom postupku, presudom broj Kž-330/03 od 7. novembra 2005. godine, odbio kao neosnovanu žalbu Osnovnog javnog tužioca iz Zvornika, a djelimično uvažio žalbu apelanta, te preinačio presudu Osnovnog suda, broj K-198/02 od 4. jula 2003. godine, u odluci o kazni, tako da je apelant za krivično djelo za koje je tom presudom oglašen krivim, osuđen na kaznu zatvora od osam godina, pri čemu mu je u izrečenu kaznu uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 29. marta 2001. godine do 5. januara 2004. godine. U ostalom dijelu presuda Osnovnog suda je ostala neizmijenjena.
4. Apelant se žali na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. st. 1. i 3. tačka d. Evropske Konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Povredu navedenog prava apelant vidi u tome što je osporena odluka zasnovana na iskazima svjedoka datim pred policijom u Holandiji. Apelant ističe da mu u toku postupka nije omogućeno da na adekvatan i propisan način ispita svjedoke optužbe čime je došlo do povrede načela neposrednog izvođenja dokaza odnosno zakonitosti dokaza na kojim se zasniva osporena odluka. Po mišljenju apelanta takvim postupanjem sudova povrijeđen je i princip kontradiktornosti. Apelant nije obrazložio svoje navode u pogledu zahtjeva za donošenje privremene mjere.
5. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi: «Malo vijeće može, na zahtjev podnosioca zahtjeva ili apelanta, odrediti strankama svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.»
6. Ustavni sud naglašava da donošenje privremene mjere ima smisla i nalazi svoje opravdanje, jedino u situaciji kada buduća šteta, čije je nastupanje nedvosmisleno naznačeno u apelaciji i priloženim dokazima, može biti spriječena ili ograničena uvođenjem privremenih mjera.
7. Razlozi kojima se rukovodi Ustavni sud prilikom usvajanja ili neusvajanja zahtjeva za donošenje privremene mjere mogu biti različiti od razloga kojima se Ustavni sud rukovodi prilikom odlučivanja o apelaciji. Razlozi i dokazi koje je apelant naveo u pogledu navodnih kršenja ustavnih prava, ne mogu se analogno primjeniti prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Stoga, slijedi da apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.
8. U konkretnom slučaju, osim konstatacije da bi njegovim slanjem na izdržavanje kazne zatvora, prije konačne odluke po ovoj apelaciji, bilo nastavljeno kršenje njegovih prava sa nesagledivim posljedicama, što bi dovelo do nastanka štete koja se ne bi mogla nadoknaditi niti na drugi način spriječiti, apelant zahtjev za privremenu mjeru nije posebno obrazložio niti potkrijepio dokazima.
9. Ustavni sud podsjeća da je pravo na slobodu ličnosti i druga prava koja iz njega proizilaze, zaštičeno članom 5. Evropske konvencije i da predstavljaju jedno od najvažnijih prava svake osobe. Međutim, nadležni organi, u toku postupka imaju pravo da u skladu sa pozitivnim propisima, liše osobu ovog prava. U takvim okolnostima, Ustavni sud može preispitivati opravdanost lišavanja ovog prava, ukoliko apelant, u postupku pred Ustavnim sudom, dokaže da je do lišavanja došlo suprotno Ustavu Bosne i Hercegovine i Evropskoj konvenciji, u kom slučaju apelant mora pružiti dokaze za svije tvrdnje. Međutim, apelant koji se bez valjanog pravnog osnova poziva na ovo pravo, tražeći da se obustavi izvršenje krivične sankcije izrečene u zakonitom postupku, ne može tražiti obustavu izvršenja te krivične sankcije.
10. U konkretnom slučaju, apelant ne nudi nikakve razloge i dokaze zbog kojih bi trebalo donijeti privremenu mjeru, radi sprečavanja nastupanja eventualnih nenadoknadivih štetnih posljedica, koje su u suprotnosti za zakonitim ciljem. Na osnovu izloženog, Ustavni sud smatra apelantov zahtjev neosnovanim.
11. Na osnovu izloženog, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.
12. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri, ni u kom slučaju, ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.
13. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Mato Tadić