Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-155/05 (T. Z. i drugi)

Odluka donesena 14. 03. 2006.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-155/05

Apelacija

Odluka o meritumu

14. 03. 2006.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 155/05, rješavajući apelaciju Tehirze Zećirević i dr., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2. i člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), u sastavu:

Mato Tadić, predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednik Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednica Valerija Galić, sutkinja Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 14. marta 2006. godine donio je

ODLUKU O MERITUMU

Odbija se kao neosnovana apelacija Tehirze Zećirević, Sabine Mašić, Seide Mašić, Šerife Mešić, Zemke Ibradžić, Halida Čavkića i Feride Behrem podnesena zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, u skladu sa članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, u izvršnim predmetima Općinskog suda u Bihaću br. I-940/01, I-1699/04, I-237/02, I-314/03, I-1156/03, I-318/01 i I-1085/03.

Odluku objaviti u “Službenom glasniku Bosne i Hercegovine”, “Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine”, “Službenom glasniku Republike Srpske” i u “Službenom glasniku Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine”.

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

1. Tehirza Zećirević, Sabina Mašić, Seida Mašić, Šerifa Mešić, Zemka Ibradžić, Halid Čavkić i Ferida Behrem (u daljnjem tekstu: apelanti), svi iz Bihaća, koje zastupa Emira Imširević, advokatica iz Bihaća, podnijeli su 28. januara 2005. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u izvršnim predmetima Općinskog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Općinski sud) br. I-940/01, I-1699/04, I-237/02, I- 314/03, I-1156/03, I-318/01 i I-1085/03. Apelanti su dostavili dopunu apelacije 22. februara 2005. godine.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda i učesnika u postupku, DOO "Kombiteks" Bihać (u daljnjem tekstu: izvršenik), zatraženo je 6. oktobra 2005. godine da dostave odgovore na apelaciju. Od Općinskog suda zatraženo je i dostavljanje na uvid spisa br. I-940/01, I-1699/04, I-237/02, I-314/03, I-1156/03, I-318/01 i I-1085/03.

3. Općinski sud je dostavio odgovor na apelaciju i spise navedenih predmeta 17. novembra 2005. godine, a izvršenik nije dostavio odgovor na apelaciju.

4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor na apelaciju dostavljen je apelantima 24. novembra 2005. godine.

III. Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelanata i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

6. Apelanti su pred Općinskim sudom vodili postupke protiv izvršenika radi isplate neisplaćenih plaća. Na osnovu pravosnažnih presuda Općinskog suda apelanti su istom sudu podnijeli prijedloge za dozvolu izvršenja.

Predmet broj I-940/01

7. Apelantica Tehirza Zećirević podnijela je prijedlog za dozvolu izvršenja Općinskom sudu 9. jula 2001. godine pljenidbom novčanih sredstava sa žiroračuna izvršenika. Općinski sud je pravosnažnim rješenjem broj I-940/01 od 8. januara 2002. godine odredio predloženo izvršenje i dostavio ga Zavodu za platni promet 8. februara 2002. godine. S obzirom na to da na računu izvršenika nije bilo novčanih sredstava, apelantica je, u skladu sa članom 8. stav 3. Zakona o izvršnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: ZIP), dostavila Općinskom sudu 28. maja 2004. godine uređen prijedlog za dozvolu izvršenja, kojim je tražila da Općinski sud odredi izvršenje pljenidbom i prijenosom novčane tražbine izvršenika koju ima prema trećem licu VF Komerc Bihać (u daljnjem tekstu: treće lice) iz osnova naplate zakupnine. Općinski sud je zaključkom od 18. novembra 2004. godine naložio izvršeniku i trećem licu da u roku od osam dana navedu podatke o imovini izvršenika. Traženi podaci su dostavljeni Općinskom sudu 6. decembra 2004. godine. Općinski sud je donio pravosnažno rješenje o izvršenju broj I-1107/04 od 8. jula 2005. godine kojim je dopustio predloženo izvršenje.

Predmet broj I-1699/04

8. Apelantica Sabina Mašić podnijela je prijedlog za dozvolu izvršenja Općinskom sudu 5. februara 2004. godine pljenidbom novčanih sredstava sa žiroračuna izvršenika. Općinski sud je pravosnažnim rješenjem broj I-109/04 od 6. maja 2004. godine odredio predloženo izvršenje i dostavio ga Univerzal banci-Filijala Bihać u kojoj je izvršenik imao otvoren račun. Univerzal banka-Filijala Bihać je 13. maja 2004. godine vratila Općinskom sudu navedeno rješenje i obavijestila ga da je račun izvršenika zatvoren. Općinski sud je dopisom 18. maja 2004. godine obavijestio apelanticu da je račun izvršenika zatvoren, te je pozvao da, u smislu člana 8. stav 3. ZIP-a, uredi prijedlog.

9. Apelantica je dostavila Općinskom sudu 25. maja 2004. godine uređen prijedlog za dozvolu izvršenja kojim je tražila da Općinski sud odredi izvršenje pljenidbom i prijenosom novčane tražbine izvršenika koju ima prema trećem licu iz osnova naplate zakupnine. Općinski sud je Zaključkom broj I-109/04 od 20. septembra 2004. godine naložio izvršeniku i trećem licu da u roku od osam dana navedu podatke o imovini izvršenika. Treće lice je dostavilo tražene podatke Općinskom sudu 25. septembra 2004. godine. Apelantica je 3. decembra 2004. godine urgirala donošenje rješenja o izvršenju. Općinski sud je Rješenjem o izvršenju broj I-1699/04 od 23. maja 2005. godine odredio predloženo izvršenje. Treće lice je 15. juna 2005. godine uložilo prigovor koji je Općinski sud 14. oktobra 2005. godine dostavio apelantici i izvršeniku. Apelantica je uložila odgovor na prigovor 11. novembra 2005. godine. Postupak je u toku.

Predmet broj I-237/02

10. Apelantica Seida Mašić podnijela je prijedlog za dozvolu izvršenja Općinskom sudu 29. januara 2002. godine pljenidbom novčanih sredstava sa žiroračuna izvršenika. Općinski sud je pravosnažnim rješenjem broj I-237/02 od 6. novembra 2002. godine odredio predloženo izvršenje i dostavio ga Agenciji za finansijske, informatičke i posredničke usluge d.d. Sarajevo (u daljnjem tekstu: AFIP).

11. Apelantica je 28. maja 2004. godine dostavila Općinskom sudu uređen prijedlog za dozvolu izvršenja kojim je tražila da Općinski sud odredi izvršenje pljenidbom i prijenosom novčane tražbine izvršenika koju ima prema trećem licu iz osnova naplate zakupnine. Općinski sud je Zaključkom broj I-1108/04 od 16. augusta 2004. godine od AFIP-a tražio da obavijesti Sud da li je i u kom obimu postupio po Rješenju o izvršenju broj I-237/02 od 6. novembra 2002. godine, odnosno da li je izvršen prijenos sredstava. AFIP je navedeno rješenje vratio Općinskom sudu 15. septembra 2004. godine i obavijestio Sud da nije izvršeno zbog nelikvidnosti dužnika. Apelantica je 16. novembra 2004. godine urgirala donošenje rješenja o izvršenju po prijedlogu od 28. maja 2004. godine. Općinski sud je Zaključkom broj I-1108/04 od 1. aprila 2005. godine naložio trećem licu da u roku od osam dana dostavi podatke kojima raspolaže o imovini izvršenika. Treće lice je dostavilo tražene podatke 7. aprila 2005. godine koje je Sud dostavio apelantici 9. juna 2005. godine radi uređenja prijedloga za izvršenje prema dostavljenim podacima. Apelantica nije dostavila uređen prijedlog za izvršenje.

Predmet broj I-314/03

12. Apelantica Šerifa Mešić podnijela je prijedlog za dozvolu izvršenja Općinskom sudu 20. februara 2003. godine pljenidbom novčanih sredstava sa žiroračuna izvršenika. Općinski sud je Rješenjem o izvršenju broj I-314/03 od 24. aprila 2003. godine odredio predloženo izvršenje i po pravosnažnosti ga 15. jula 2003. godine dostavio Zavodu za platni promet Bihać na provođenje. Dopisom od 1. oktobra 2003. godine Općinski sud je od Porezne uprave Bihać tražio dostavu broja žiroračuna izvršenika. Porezna uprava Bihać dostavila je tražene podatke 10. oktobra 2003. godine. Općinski sud je Rješenje o izvršenju broj I-314/03 od 24. aprila 2003. godine dostavio AFIP-u.

13. Apelantica je 25. maja 2004. godine dostavila Općinskom sudu uređen prijedlog za dozvolu izvršenja kojim je tražila da Općinski sud odredi izvršenje pljenidbom i prijenosom novčane tražbine izvršenika koju ima prema trećem licu iz osnova naplate zakupnine. Općinski sud je Zaključkom broj I-1059/04 od 23. augusta 2004. godine naložio izvršeniku i trećem licu da u roku od osam dana navedu podatke o imovini izvršenika. Treće lice je dostavilo tražene podatke 27. augusta 2004. godine. Apelantica je dopisom od 3. decembra 2004. godine urgirala donošenje rješenja o izvršenju. Općinski sud je dopisom od 28. februara 2005. godine od AFIP-a tražio povrat Rješenja o izvršenju broj I-314/03, koje je Agencija dostavila Sudu 9. marta 2005. godine uz obavještenje da rješenje nije izvršeno zbog nelikvidnosti dužnika. Općinski sud je Rješenjem o izvršenju broj I-1059/04 od 23. februara 2005. godine odredio predloženo izvršenje i dostavio ga 18. novembra 2005. godine izvršenikovom dužniku –trećem licu.

Predmet broj I-1156/03

14. Apelantica Zemka Ibradžić podnijela je prijedlog za dozvolu izvršenja Općinskom sudu 10. juna 2003. godine pljenidbom novčanih sredstava sa žiroračuna izvršenika. Dopisom od 10. decembra 2003. godine apelantica je urgirala donošenje rješenja o izvršenju. Općinski sud je Rješenjem o izvršenju broj I-1156/03 od 19. decembra 2003. godine odredio predloženo izvršenje. Zaključkom broj I-1156/03 od 10. marta 2004. godine Općinski sud je odredio da se izvršenje provede sa računa izvršenika koji se vodi kod Univerzal banke u Bihaću. Univerzal banka Bihać obavijestila je dopisom od 25. marta 2004. godine Općinski sud da je račun izvršenika zatvoren, jer nije bilo aktivnosti na računu godinu dana. Općinski sud je navedeni dopis dostavio apelantici 31. marta 2004. godine.

15. Apelantica je 17. maja 2004. godine dostavila Općinskom sudu uređen prijedlog za dozvolu izvršenja kojim je tražila da Općinski sud odredi izvršenje pljenidbom i prijenosom novčane tražbine izvršenika koju ima prema trećem licu iz osnova naplate zakupnine. Općinski sud je Zaključkom broj I-1156/03 od 13. jula 2004. godine naložio izvršeniku da u roku od osam dana navede podatke o imovini. Apelantica je 3. decembra 2004. godine urgirala donošenje rješenja o izvršenju. Općinski sud je dopisom od 23. februara 2005. godine pozvao izvršenika da dođe u zgradu suda 11. marta 2005. godine s obzirom na to da u zakonskom roku nisu dostavili tražene podatke, a radi izricanja novčane kazne odgovornom i pravnom licu. Ročište zakazano za 11. mart 2005. godine je odgođeno zbog spriječenosti sudije koji je bio zadužen predmetom. Novo ročište je zakazano za 13. april 2005. godine kojem nije pristupilo odgovorno lice, te je konstatirano da će Sud, u skladu sa članom 17. ZIP-a, donijeti odluku o izricanju novčane kazne.

Predmet broj I-318/01

16. Apelant Halid Čavkić podnio je prijedlog za dozvolu izvršenja Općinskom sudu 9. aprila 2001. godine. Dopisom od 19. oktobra apelant je urgirao donošenje rješenja. Općinski sud je Rješenjem o izvršenju broj I-318/01 od 24. oktobra 2001. godine odredio predloženo izvršenje. Zaključkom broj I-318/01 od 4. decembra 2001. godine određeno je da se rješenje o izvršenju ima provesti kod Zavoda za platni promet sa računa izvršenika, te je istog dana i dostavljeno Zavodu za platni promet.

17. Apelant je 3. decembra 2004. godine dostavio Općinskom sudu uređen prijedlog za dozvolu izvršenja kojim je tražio da Općinski sud odredi izvršenje pljenidbom i prijenosom novčane tražbine izvršenika koju ima prema trećem licu iz osnova naplate zakupnine. Općinski sud je Zaključkom broj I-318/01 od 22. marta 2005. godine naložio trećem licu da u roku od osam dana navede podatke o imovini izvršenika. Dopisom od 6. juna 2005. godine Općinski sud je urgirao dostavljanje podataka. Treće lice je tražene podatke dostavilo 7. aprila 2005. godine. Općinski sud je Rješenjem broj I-3862/04 od 16. novembra 2005. godine odredio predloženo izvršenje. Predmet broj I-1085/03

18. Apelantica Ferida Behrem podnijela je prijedlog za dozvolu izvršenja Općinskom sudu 26. maja 2003. godine. Općinski sud je Rješenjem o izvršenju broj I-1085/03 od 2. jula 2003. godine odredio predloženo izvršenje. Pravosnažno rješenje o izvršenju broj I-1085/03 od 2. jula 2003. godine dostavljeno je 22. septembra 2003. godine Union banci Sarajevo, koja je navedeno rješenje vratila 29. septembra 2003. godine, uz pojašnjenje da izvršenik nema otvoren transakcijski račun u Union banci Sarajevo. Općinski sud je dopisom od 23. oktobra 2003. godine tražio od apelantice dostavljanje novog transakcijskog računa izvršenika. Apelantica je 13. januara 2004. godine obavijestila Sud o novom transakcijskom računu izvršenika. Općinski sud je Zaključkom broj I- 1085/03 od 23. januara 2004. godine odredio da se rješenje o izvršenju ima provesti kod Univerzal banke u Bihaću. Univerzal banka je 19. februara 2004. godine obavijestila Općinski sud da se rješenje o izvršenju ne može izvršiti, jer na računu izvršenika nema sredstava, a dopisom od 25. marta 2004. godine da je račun izvršenika zatvoren.

19. Apelantica je 28. maja 2004. godine dostavila Općinskom sudu uređen prijedlog za dozvolu izvršenja kojim je tražila da Općinski sud odredi izvršenje pljenidbom i prijenosom novčane tražbine izvršenika koju ima prema trećem licu iz osnova naplate zakupnine. Općinski sud je Zaključkom broj I-1109/04 od 18. novembra 2004. godine naložio izvršeniku i trećem licu da u roku od osam dana navedu podatke o imovini izvršenika. Apelantica je 2. decembra 2004. godine urgirala donošenje rješenja o izvršenju. Treće lice dostavilo je tražene podatke 6. decembra 2004. godine. Općinski sud je Rješenjem broj I-1109/04 od 16. novembra 2005. godine odredio predloženo izvršenje.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

20. Apelanti smatraju da je u izvršnim postupcima koji se vode pred Općinskim sudom došlo do povrede prava na pravično suđenje i donošenje odluke u razumnom roku, te da je na taj način povrijeđen član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Također, apelanti navode da su obavijestili Sud da izvršenik nema novca kod poslovnih banaka, da postupci traju dvije i više godina i da Sud po urgenciji za određivanje izvršenja na novom sredstvu nije preuzeo nikakvu radnju, već je zavodio te prijedloge pod novi poslovni broj, a da su postupci za naknadu štete prema svojoj prirodi hitni. Apelanti predlažu da Ustavni sud utvrdi povredu navedenog prava i da naloži Općinskom sudu hitan rad na predmetima.

b) Odgovor na apelaciju

21. U odgovoru na apelaciju Općinski sud je pojedinačno, za svaki izvršni predmet, dao pojašnjenje o toku izvršnog postupka. Općinski sud navodi da je postupano u skladu sa odredbama ZIP-a o pravilu i rokovima koje zakon predviđa. Dalje, Općinski sud navodi da je u svim predmetima donio odluke po prijedlozima nakon što su se stekli uvjeti za to. Navode apelacije Općinski sud smatra netačnim, jer su apelanti podnijeli prijedlog za izvršenje na novčanim sredstvima izvršenika koje ima u Zavodu za platni promet, odnosno u AFIP-u ili nekoj od banaka. Po svim prijedlozima Sud je udovoljio donošenjem rješenja o izvršenju, a kasnije i donošenjem zaključaka kojima je određeno da će se izvršenje provesti na računima Unikredit Zagrebačke banke d.d. Mostar iako je općepoznata činjenica da izvršenik još uvijek nije privatiziran i da su mu svi računi duži period blokirani. Općinski sud navodi da su neosnovani navodi apelanata da Sud nije mogao podneske za promjenu predmeta izvršenja zavoditi pod novi broj, jer je odredbom člana 8. stav 3. ZIP-a propisano da, ako se izvršno rješenje o izvršenju na određenom predmetu ili sredstvu ne može provesti, tražilac izvršenja može radi namirenja istog potraživanja predložiti isto sredstvo ili predmet izvršenja o čemu će sud odlučiti novim rješenjem. Dakle, radi se o novom sredstvu i predmetu izvršenja i novom rješenju koje se odobrava na osnovu ranijeg pravosnažnog rješenja o izvršenju kao izvršne isprave. Na kraju, Općinski sud zaključuje da navode apelacije smatra neosnovanim, jer dužina postupka nije bila pretjerena, te nije došlo do povrede člana 6. stav 1. Evropske konvencije i predlaže da Ustavni sud donese odluku kojom će odbiti apelaciju kao neosnovanu.

V. Relevantni propisi

22. U Zakonu o izvršnom postupku («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine» broj 32/03) relevantne odredbe glase:

«Član 8.

Ograničenje sredstava i predmeta izvršenja (1) Sud rješenjem određuje izvršenje onim sredstvom i na onim predmetima koji su navedeni u izvršnom prijedlogu.

[...] (3) Ako se izvršno rješenje o izvršenju na određenom predmetu ili sredstvu ne može provesti, tražilac izvršenja može radi namirenja istog potraživanja predložiti novo sredstvo ili predmet izvršenja o čemu će sud odlučiti rješenjem.

Član 17.

Novčana kazna i prinudne mjere u izvršnom postupku (1) Kad je ovim zakonom novčana kazna predviđena kao sredstvo izvršenja, može se izreći fizičkim licima u iznosu od 100,00 KM do 5.000,00 KM, a pravnom licu u iznosu od 1.000,00 KM do 100.000,00 KM.

[...] Član 37.

Utvrđivanje dužnikove imovine (1) Tražilac izvršenja može u prijedlogu za izvršenje koji se zasniva na izvršnoj ispravi zahtijevati da sud prije donošenja rješenja o izvršenju zatraži od samog izvršenika i od drugih u zahtjevu određenih fizičkih i pravnih lica, odnosno upravnih i drugih organa i organizacija da sudu dostave podatke o imovini izvršenika, ako tražilac izvršenja učini vjerovatnim da bi ova lica mogla imati ove podatke.

(2) Zahtjev iz stava 1. ovog člana može se istaći i nakon donošenja rješenja o izvršenju ako izvršenje na predloženom sredstvu izvršenja nije uspjelo.

(3) Sud će po prijemu zahtjeva iz stava 1. ovog člana zaključkom naložiti izvršeniku ili drugom licu, odnosno organu ili organizaciji da na obrascu koji će propisati federalni ministar pravde navede potpune podatke kojima raspolaže o izvršenikovoj pokretnoj i nepokretnoj imovini, posebno o vrsti i visini novčanih primanja i novčanih depozita izvršenika, kao i o mjestu gdje se nalaze.

[...] (5) Licima koja po nalogu ne postupe sud će izricati novčane kazne na način određen u članu 17. ovog zakona. Ove kazne će se izricati i odgovornim licima u pravnom licu ili organu ili organizaciji.

[...] Član 52.

Odluke suda po prigovoru trećeg lica (1) Sud će o prigovoru trećeg lica odlučiti u izvršnom postupku ili će podnosioca prigovora zaključkom uputiti da svoja prava ostvaruje u parnici.

(2) Izvršni sud će o prigovoru odlučiti u izvršnom postupku kada to okolnosti slučaja dopuštaju, a naročito ako podnosilac prigovora dokazuje opravdanost svog prigovora pravosnažnom presudom, javnom ispravom ili prema zakonu ovjerenom privatnom ispravom.»

VI. Dopustivost

23. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

24. U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

25. Također, u skladu sa članom 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.

26. Ustavni sud ukazuje da se, u kontekstu apelacione nadležnosti Ustavnog suda iz člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, izraz «presuda» mora široko tumačiti. Taj izraz ne treba samo uključivati sve vrste odluka i rješenja već i nedostatak donošenja odluke kada se za takav nedostatak utvrdi da je neustavan (vidi, Ustavni sud, Odluka broj U 23/00 od 2. februara 2001. godine, objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 10/0). Ustavni sud ističe da, u skladu sa članom II/1. Ustava Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina i oba entiteta treba da osiguraju najviši nivo ljudskih prava i osnovnih sloboda i da se, u skladu sa članom II/2. Ustava Bosne i Hercegovine, prava i slobode određeni Evropskom konvencijom i njenim protokolima direktno primjenjuju u Bosni i Hercegovini i imaju prioritet nad svim drugim zakonima.

27. Polazeći od prakse Evropskog suda za ljudska prava na području iscrpljivanja pravnih lijekova, Ustavni sud ističe da se prilikom primjene odredaba iz člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, ta odredba mora primjenjivati uz određeni stepen fleksibilnosti i bez pretjeranog formalizma (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Cardot protiv Francuske, presuda od 19. marta 1991. godine, serija A, broj 200, stav 34). Ustavni sud naglašava da pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova koji su mogući prema zakonu nije apsolutno, niti se može primjenjivati automatski, te prilikom ispitivanja da li je bilo poštovano, bitno je uzeti u obzir određene okolnosti svakog pojedinog predmeta (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Van Osterwijek protiv Belgije, presuda od 6. decembra 1980; serija A, broj 40, stav 35). To, između ostalog, znači da se mora realno uzeti u obzir ne samo postojanje formalnih pravnih sredstava u pravnom sistemu već i sveukupni pravni i politički kontekst, kao i apelantove lične prilike.

28. Apelanti se pozivaju na svoje pravo iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, koje sadrži pravo na «suđenje u razumnom roku», zato što izvršni postupak, prema njihovom mišljenju, traje neprimjereno dugo. Imajući u vidu navedene okolnosti, Ustavni sud primjećuje da u Bosni i Hercegovini, u konkretnom slučaju u Federaciji Bosne i Hercegovine, ne postoji djelotvorno pravno sredstvo koje bi omogućilo apelantima da se žale zbog dužine trajanja izvršnog postupka (vidi, mutatis mutandis, Evropski sud za ljudska prava, Tome Mata v. Portugal, aplikacija broj 32082/98,

ECHR 1999-IX).

29. Ustavni sud ističe da se na pojedinca ne može staviti pretjeran teret u otkrivanju koji je najefikasniji put kojim bi se došlo do ostvarenja njegovih prava. Također, Ustavni sud zapaža da je jedan od osnovnih postulata Evropske konvencije da pravna sredstva koja su pojedincu na raspolaganju treba da budu lahko dostupna i razumljiva, te da se propust u organizaciji pravnog i sudskog sistema države, koji ugrožava zaštitu individualnih prava, ne može pripisati pojedincu. Osim toga, dužnost države je da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uvjetima Evropske konvencije (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, serija A, broj 194, stav 21).

30. Ustavni sud smatra da se u konkretnom slučaju radi o nemogućnosti dobijanja pravosnažnog rješenja o izvršenju u razumnom roku, odnosno nemogućnosti provođenja rješenja kojim je odobreno izvršenje, te da apelanti nemaju na raspolaganju djelotvoran pravni lijek čiji bi rezultat bilo okončanje izvršnog postupka.

31. Na osnovu svega navedenog, a imajući u vidu odredbe člana VI/3.b), te člana 16. stav 1. i stav 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije.

VII. Meritum

32. Apelanti smatraju da je njihovo pravo na pravičan postupak prekršeno u izvršnim postupcima pred Općinskim sudom, zbog nemogućnosti dobijanja odluke Suda u tim postupcima, koji su započeti u periodu od 2001. godine do 2004. godine i traju do danas.

33. U pogledu ovih navoda apelanata, Ustavni sud podsjeća na već utvrđenu praksu Evropskog suda za ljudska prava prema kojoj član 6. stav 1. Evropske konvencije, također, štiti i izvršenje sudskih odluka. Naime, pravo na pravično suđenje bilo bi iluzorno ukoliko bi domaći pravni sistem država ugovornica dopuštao da konačne izvršne sudske odluke ostanu neizvršene na štetu jedne od strana. Bilo bi neprihvatljivo da član 6. Evropske konvencije detaljno propisuje proceduralne garancije date strankama – postupak koji je pravičan, javan i ekspeditivan – bez zaštite provođenja sudske odluke. Tumačiti član 6. Evropske konvencije kao da se tiče isključivo vođenja postupka vodilo bi, sigurno, u situacije inkompatibilne sa principima vladavine prava koje su države ugovornice preuzele kada su ratificirale Konvenciju. Stoga, izvršenje presude koju donese bilo koji sud mora biti posmatrano kao integralni dio «suđenja» u smislu člana 6. Evropske konvencije (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Golder protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 7. maja 1974. godine, serija A-18, str. 16-18, st. 34-36). Na osnovu izloženog Ustavni sud smatra da su principi člana 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjivi i na izvršni postupak.

34. S obzirom na navedeno, Ustavni sud će ispitati da li je u konkretnom izvršnom postupku došlo do kršenja prava na «suđenje u razumnom roku» kako to zahtijeva član 6. stav 1. Evropske konvencije. Polazeći od kriterija utvrđenih praksom Evropskog suda za ljudska prava, Ustavni sud ističe da se razumnost trajanja postupka ocjenjuje u svjetlu svih okolnosti predmeta, uzimajući naročito u obzir složenost predmeta, ponašanje strana u postupku, s jedne strane, i suda i javnih vlasti, s druge strane (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Vernillo, presuda od 20. februara 1981. godine, serija A, broj 198, stav 30; Zimmermann i Steiner, presuda od 13. jula 1983. godine, stav 24).

Složenost predmeta

35. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku u kojem nije bilo nikakvih posebnih pitanja koja bi trebalo utvrditi tokom izvršnog postupka, te da ovaj postupak nije bio složen ni na koji način.

Ponašanje suda

36. U pogledu ponašanja izvršnog suda, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud rješenja o izvršenju kojima su odobrena predložena izvršenja donio, i to u predmetima br. I-940/01, I-1156/03 i I-318/01 u roku od šest mjeseci od dana podnošenja prijedloga, u predmetima br. I-1699/04, I- 314/03 i I-1085/03 u roku od dva mjeseca i u predmetu broj I-237/02 u roku od deset mjeseci. U svim navedenim predmetima rješenjima o izvršenju su po prijedlogu apelanata odobrena izvršenja pljenidbom novčanih sredstava sa žiroračuna izvršenika.

37. S obzirom na to da je utvrđeno da na računu izvršenika nema novčanih sredstava, apelanti su dostavili sudu uređene prijedloge kojima su tražili da sud odredi izvršenje pljenidbom i prijenosom novčane tražbine izvršenika koju ima prema trećem licu iz osnova naplate zakupnine. U predmetu I- 940/01 od podnošenja novog prijedloga za izvršenje, pa nakon provedene zakonske procedure i donošenja odluke prošlo je četrnaest mjeseci. U predmetu I-1699/04 od dana podnošenja prijedloga do dana donošenja odluke prošlo je dvanaest mjeseci. Postupak je u toku, jer je treće lice uložilo prigovor na rješenje. U predmetu I-237/02 apelantica je podnijela uređen prijedlog 28. maja 2004. godine i do danas nije doneseno rješenje. Općinski sud je, u skladu sa Zakonom o izvršnom postupku, od trećeg lica tražio dostavu podataka o izvršeniku. Treće lice je podatke dostavilo 6. juna 2005. godine, koji su proslijeđeni apelantici da bi u skladu s njima uredila prijedlog. U predmetu I-314/03 od podnošenja novog prijedloga do donošenja odluke prošlo je devet mjeseci. U predmetu I-1156/03 apelantica je podnijela uređen prijedlog 17. maja 2004. godine po kojem nije donesena odluka, jer sud nije dobio tražene podatke o imovini izvršenika. U toku je izricanje novčane kazne zbog nedavanja podataka sudu. U predmetu I-318/01 prošlo je jedanaest mjeseci od podnošenja uređenog prijedloga do donošenja odluke, a u predmetu I-1085/03 prošlo je osamnaest mjeseci od podnošenja prijedloga do donošenja odluke.

38. Iz navedenog proizlazi da je po podnesenim prijedlozima apelanata za donošenje rješenja kojim će se odobriti izvršenje pljenidbom novčanih sredstava sa žiroračuna izvršenika Općinski sud postupio u relativno kratkom roku, jer je najduže trajalo donošenje rješenja u predmetu I-237/02, i to 10 mjeseci.

39. Odlučujući po novim prijedlozima koje su apelanti podnijeli u maju 2004. godine, a nakon saznanja da izvršenik nema novčanih sredstava na žiroračunima, Općinski sud je u četiri predmeta donio rješenja kojim je odobreno izvršenje pljenidbom i prijenosom novčane tražbine izvršenika koju ima prema trećem licu, a u tri predmeta nije doneseno rješenje, postupak je u toku i Sud preuzima aktivnosti u skladu sa ZIP-om.

40. Na osnovu svega izloženog, a ocjenjujući sve okolnosti konkretnog predmeta, Ustavni sud smatra da Općinski sud svojim ponašanjem u ovom izvršnom postupku nije u značajnoj mjeri doprinio trajanju izvršnih postupaka koji su u pitanju.

Ponašanje apelanata

41. Što se tiče ponašanja apelanata u konkretnim izvršnim postupcima, Ustavni sud primjećuje da su apelanti prvo podnijeli prijedlog za izvršenje Općinskom sudu pljenidbom novčanih sredstava sa žiroračuna izvršenika. Prema odredbama ZIP-a, sud rješenjem određuje izvršenje onim sredstvom i na onim predmetima koji su navedeni u izvršnom prijedlogu.

42. Također, Ustavni sud zapaža da su Univerzal banka i AFIP u aprilu 2004. godine vratili Sudu rješenja uz obavještenje da se nisu mogla izvršiti zbog nelikvidnosti izvršenika, te su nakon toga apelanti u maju 2004. godine podnijeli uređene prijedloge i predložili izvršenje pljenidbom i prijenosom novčane tražbine izvršenika koju ima prema trećem licu. Apelanti su u svim predmetima urgirali donošenje odluke po uređenom prijedlogu.

43. Ustavni sud zapaža da se u predmetima apelanata radi o specifičnom postupku izvršenja na novčanim potraživanjima izvršenika na čijem transakcijskom računu u trenutku dostave prvobitnih rješenja kojima je odobreno izvršenje nije bilo sredstava za izvršenje, odnosno računi su zbog nelikvidnosti izvršenika zatvoreni. Zbog navedenog razloga, apelanti su morali u smislu člana 8. ZIP-a predložiti, radi namirenja istog potraživanja, novo sredstvo ili predmet izvršenja o čemu će sud odlučiti rješenjem. Apelanti su podnijeli nove prijedloge za donošenje rješenja o izvršenju, ali su u gotovo svim predmetima (osim u predmetu broj I-1699/04) prijedlozi podneseni tek nakon više od pola godine, a u nekim predmetima čak i nakon više od tri godine (predmet broj I-318/01) od donošenja prethodnog rješenja o izvršenju, koje se nije moglo izvršiti. Općinski sud je, kako je i navedeno, nakon što su se stekli zakonski uvjeti u četiri predmeta donio nova pravosnažna rješenja kojim je određeno izvršenje pljenidbom i prijenosom novčane tražbine izvršenika koju ima prema trećem licu, u dva predmeta se nisu stekli zakonski uvjeti za donošenje rješenja, a u jednom predmetu je uložen prigovor na rješenje. Apelantica je 11. novembra 2005. godine uložila odgovor na prigovor i postupak je u toku.

44. Na osnovu izloženog Ustavni sud primjećuje da su apelanti prvobitno podnijeli prijedlog za izvršenje pljenidbom novčanih sredstava sa žiroračuna izvršenika, za koji se utvrdilo da je nelikvidan i da na njemu nije bilo slobodnih sredstava za izvršenje. Ustavni sud smatra da se činjenica da su apelanti podnijeli prijedloge za izvršenje pljenidbom novčanih sredstava sa žiroračuna izvršenika na kojem nema sredstava ne može staviti na teret sudu.

45. Ustavni sud primjećuje da je Općinski sud u pogledu podnesenih prijedloga za dozvolu izvršenja pljenidbom novčanih sredstava sa žiroračuna izvršenika donio pravosnažne odluke u skladu sa ZIP-om i u razumnom roku. Time je sud ispunio standarde člana 6. stav 1. Evropske konvencije koji daje pravo apelantima na izvršenje sudske presude.

46. Obaveza osiguravanja efikasnog prava na pristup nadležnim organima ubraja se u kategoriju dužnosti, tj. pozitivne obaveze države (vidi presudu Evropskog suda za ljudska prava, Airey protiv Irske od 9. oktobra 1979. godine, serija A-32, stav 25). Dakle, pravo na pristup sudu traje sve dok se ne realizira utvrđeno građansko pravo. U protivnom, efektivan postupak prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza bio bi iluzoran ako u naknadnom izvršnom postupku to građansko pravo ne može zaživjeti. Međutim, navedeni član 6. stav 1. Evropske konvencije ne daje garanciju da će tražilac izvršenja u postupku zaista i naplatiti svoje potraživanje ukoliko je izvršenik nesolventan.

47. Međutim, u konkretnom slučaju Ustavni sud zapaža da se u predmetima apelanata ne radi o odbijanju nadležnog organa da izvrši pravosnažno utvrđeno građansko pravo, nego o specifičnom postupku izvršenja na novčanom potraživanju od dužnika na čijem transakcionom računu, u trenutku dostave rješenja o izvršenju, nije bilo slobodnih sredstava za izvršenje. Dakle, rješenje o izvršenju nije izvršeno ne zbog krivice suda (zbog odbijanja izvršenja ili nedonošenja rješenja), već zbog nelikvidnosti izvršenika.

48. Dalje, Ustavni sud primjećuje da je Općinski sud po uređenim i podnesenim novim prijedlozima u maju 2004. godine, kojim je traženo donošenje rješenja o izvršenju kojim se određuje izvršenje pljenidbom i prijenosom novčane tražbine izvršenika koju ima prema trećem licu, u četiri predmeta donio odluku a da je u tri predmeta postupak u toku prema ZIP-u.

49. Imajući u vidu sve navedeno, Ustavni sud zaključuje da je u predmetnim izvršnim postupcima Općinski sud donio odluke u skladu sa standardima «suđenja u razumnom roku» kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Nemogućnost da apelanti naplate svoja potraživanja po pravosnažnim sudskim presudama ne može se u konkretnom slučaju staviti na teret Općinskom sudu zbog čega nema povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

VIII. Zaključak

50. Ustavni sud zaključuje da nema povrede prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada je sud u roku od 10 mjeseci donio rješenje kojim se odobrava izvršenje potraživanja sa nelikvidnog računa izvršenika i kada je po uređenim prijedlozima apelanata sud, nakon provedenog postupka, u roku od godinu dana donio rješenja kojim se odobrava izvršenje pljenidbom i prijenosom novčane tražbine izvršenika koju ima prema trećem licu.

51. Na osnovu člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

52. Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o meritumu u predmetu AP-155/05 (T. Z. i drugi) | Sudska praksa | Aktio