Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1920/05 (M. M.)

Odluka donesena 14. 03. 2006.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1920/05

Apelacija

Odluka o dopustivosti

14. 03. 2006.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Hatidža Hadžiosmanović i sudije Valerija Galić i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 14. marta 2006. godine, u predmetu broj AP-1920/05, rješavajući apelaciju Mate Mareljića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Mate Mareljića podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj Rev-463/04 od 16. juna 2005. godine i presude Kantonalnog suda u Odžaku, broj Gž-87/03 od 28. januara 2004.

godine, zbog proteka roka za podnošenje.

OBRAZLOŽENJE

1. Mato Mareljić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Orašja, kojeg zastupa Sanela Hidanović advokatica iz Orašja, podnio je, 13. septembra 2005. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud), protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj Rev-463/04 od 16. juna 2005. godine, i presude Kantonalnog suda u Odžaku (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj Gž-87/03 od 28. januara 2004. godine.

2. Djelimičnom presudom Općinskog suda u Orašju (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj P- 187/00 od 25. aprila 2003. godine, poništeno je rješenje Ministarstva unutrašnjih poslova Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: tuženi), broj 06/2-34-2-473 od 26. aprila 2000. godine i 10. augusta 2000. godine, i naloženo tuženom da apelanta vrati na radno mjesto na kojem je radio prije nezakonitog prestanka radnog odnosa, sve u roku od 8 dana pod prijetnjom izvršenja.

3. Odlučujući o žalbi tuženog podnesenoj na presudu Općinskog suda, broj P-187/00 od 25. aprila 2003. godine, Kantonalni sud je presudom, broj Gž-87/03 od 28. januara 2004. godine, žalbu tuženog djelimično uvažio i djelimičnu presudu Općinskog suda, broj P-187/00 od 25. aprila 2003. godine, preinačio u djelu u kojem je naloženo tuženom da apelanta vrati na radno mjesto na kojem je radio prije nezakonitog prestanka radnog odnosa, tako da je tužbeni zahtjev apelanta u tom dijelu odbio. U ostalom dijelu prvostepena presuda je potvrđena, odnosno ostala je neizmjenjena.

4. Odlučujući o reviziji koju su na presudu Kantonalnog suda, broj Gž-87/03 od 28. januara 2004. godine, izjavili apelant i tuženi, Vrhovni sud je rješenjem, broj Rev-463/04 od 16. juna 2005. godine, reviziju kao nedozvoljenu odbacio. U obrazloženju rješenja Vrhovni sud navodi da je prvostepena presuda donesena 25. aprila 2003. godine, i da je u to vrijeme bio na snazi Zakon o parničnom postupku («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine», broj 42/98) i da je odredbom člana 456 stav 1. važećeg Zakona o parničnom postupku («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine», broj 53/03), propisano da se u konkretnom slučaju ima primjeniti raniji zakon. Odredbom člana 364 stav 2. i 3. ranijeg Zakona o parničnom postupku, u radnim sporovima revizija je dopuštena samo ako vrijednost predmeta spora koju je tužitelj u tužbi naveo, odnosno vrijednost predmeta spora pobijanog dijela pravosnažne presude, prelazi iznos od 15.000,00 KM. Obzirom da apelant nije označio u tužbi vrijednost spora, niti je to učinio u preciziranom tužbenom zahtjevu, a tuženi ovome nije prigovorio, revizije apelanta i tuženog su primjenom člana 374 Zakona o parničnom postupku, odbačene kao nedozvoljene.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:

«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

(4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»

6. Ustavni sud mora, prije svega, utvrditi koja je konačna odluka u konkretnom slučaju, tj. da li je apelant iscrpili sve efektivne pravne lijekove i podnio apelaciju u roku od 60 dana, kako je to predviđeno članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda.

7. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1.. Pravila Ustavnog suda (vidi rješenje Ustavnog suda, broj U-15/01, od 4. i 5. maja 2001. godine).

8. U konkretnom slučaju, Vrhovni sud je rješenjem, broj Rev-463/04 od 16. juna 2005. godine, reviziju apelanta izjavljenu protiv presude Kantonalnog suda, broj Gž-87/03 od 28. januara 2004. godine, a kojom je preinačena djelimična presuda Općinskog suda, broj P-187/00 od 25. aprila 2003. godine, odbacio kao nedozvoljenu, pa slijedi da je posljednji efektivni pravni lijek, koji je apelantu bio na raspolaganju, bila žalba na djelimičnu presudu Općinskog suda, broj P-187/00 od 25. aprila 2003. godine, o kojoj je odlučio Kantonalni sud presudom, broj Gž-87/03 od 28. januara 2004. godine. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Stoga, proizilazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Kantonalnog suda, broj Gž-87/03 od 28. januara 2004. godine, donesena povodom žalbe tuženog protiv prvostepene presude.

9. Kako je apelantu presuda Kantonalnog suda, broj Gž-87/03 od 28. januara 2004. godine, uručena 17. marta 2004. godine, a apelacija Ustavnom sudu je podnesena 13. septembra 2005. godine, proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu.

10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1920/05 (M. M.) | Sudska praksa | Aktio