Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2046/05 (DOO »Kristal»)
Odluka donesena 14. 03. 2006.
- Protek roka
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2046/05
Apelacija
Odluka o dopustivosti
14. 03. 2006.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Hatidža Hadžiosmanović i Miodrag Simović i sudije Valerija Galić i Seada Palavrić na sjednici održanoj 14. marta 2006. godine, u predmetu broj AP-2046/05, rješavajući apelaciju DOO »Kristal», na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija DOO ”Kristal” podnesena protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj U-960/00 od 15. februara 2001. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. DOO »Kristal» (u daljnjem tekstu: apelant) iz Živinica, kojeg zastupa Emin Halilčević advokat iz Tuzle, podnio je, 11. marta 2005. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj U-960/00 od 15. februara 2001. godine. Apelant je dostavio dopunu apelacije 26. oktobra 2005. godine.
2. Nezadovoljan presudom Vrhovnog suda, broj U-960/00 od 15. februara 2001. godine, koju je primio 22. aprila 2001. godine, apelant je podnio tužbu Sudu za ljudska prava Federacije Bosne i Hercegovine, 12. juna 2001. godine, koji je dopisom od 27. augusta 2001. godine, obavjestio apelanta da taj sud nije u mogućnosti postupati po tužbi jer sud nije konstituisan, te je predloženo apelantu da se obrati Domu za ljudska prava Bosne i Hercegovine.
3. Nakon toga, apelant je, 4. januara 2004. godine, urgirao kod Vrhovnog suda – Suda za ljudska prava, 28. juna 2004. godine, i kod Ustavnog suda-Komisije za ljudska prava, 4. oktobra 2004. godine, rješavanje njegove tužbe.
4. Ustavni sud je dopisom, broj SU-394/04 od 17. septembra 2004. godine, obavjestio apelanta da Ustavni sud nije zaprimio apelaciju koju pominje u dopisu upućenom Ustavnom sudu 28. juna 2004. godine.
5. Apelant je, 11. marta 2005. godine, uputio pismo Komisiji za ljudska prava pri Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Komisija). Komisija kao sljednik Doma za ljudska prava u skladu sa članom XIV Aneksa 6 Opšteg mirovnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, rješava aplikacije koje je Dom za ljudska prava zaprimio do 30. decembra 2003. godine. Kako je pismo apelanta dostavljeno Komisiji 11. marta 2005. godine, to je navedeno pismo apelanta dostavljeno na razmatranje i odlučivanje Ustavnom sudu 27. septembra 2005. godine.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»
7. Ustavni sud primjećuje da je apelant, od strane Vrhovnog suda dopisom od 27. augusta 2001. godine, dobio jasnu uputu da taj sud nije u mogućnosti postupati po tužbi jer Sud za ljudska prava FBiH nije konstituisan, te je predloženo apelantu da se obrati Domu za ljudska prava Bosne i Hercegovine. I pored toga, apelant je, 4. januara 2004. godine, urgirao kod Vrhovnog suda – Suda za ljudska prava, 28. juna 2004. godine, i kod Ustavnog suda - Komisije za ljudska prava, 4. oktobra 2004. godine, rješavanje njegove tužbe, odnosno apelacije, iako ista, s obzirom na stanje spisa, do tada nije podnesena Komisiji za ljudska prava pri Ustavnom sudu.
8. U konkretnoj situaciji, razumno je bilo očekivati da apelant slijedi pravne upute Vrhovnog suda u cilju ispitivanja eventualnih kršenja njegovih prava u skladu sa važećim pozitivno-pravnim propisima i na vrijeme se aplikacijom obrati Domu za ljudska prava za Bosnu i Hercegovinu ili apelacijom Ustavnom sudu, što je apelant odbio učiniti.
9. S obzirom na to da je apelantu 22. aprila 2001. godine uručena presuda Vrhovnog suda, broj U-960/00 od 15. februara 2001. godine, a apelacija je Ustavnom sudu dostavljena 11. marta 2005. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu.
10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Mato Tadić