Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2071/05 (M. T.)
Odluka donesena 14. 03. 2006.
- Protek roka
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2071/05
Apelacija
Odluka o dopustivosti
14. 03. 2006.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Hatidža Hadžiosmanović i sudije Valerija Galić i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 14. marta 2006. godine, u predmetu broj AP-2071/05, rješavajući apelaciju Mehmeda Trgovčevića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Mehmeda Trgovčevića podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj Rev-522/04 od 24. maja 2005. godine, i presude Kantonalnog suda u Tuzli, broj Gž-128/04 od 30. aprila 2004. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Mehmed Trgovčić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Tuzle, podnio je, 4. oktobra 2005. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud), protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj Rev-522/04 od 24. maja 2005. godine, i presude Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj Gž-128/04 od 30. aprila 2004. godine.
2. Presudom Općinskog suda u Kalesiji (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj P-217/03 od 19. decembra 2003. godine, utvrđeno je da je rješenjem tužene Općina Kalesija, broj 02-34-6-860- 02/03, kojim je potvrđeno rješenje, broj: 07/7-34-6-860/2003 od 9. aprila 2003. godine, nezakonito prestao ugovor o radu apelanta kod tužene, pa se poništavaju navedena rješenja i tužena obavezuje da apelantu uspostavi radno-pravni odnos od prestanka rada kod tužene na poslovima i zadacima koje je do tada izvršavao, odnosno rasporedi ga na druge odgovarajuće poslove, kao i da mu isplati naknadu na ime plaće za period april - novembar 2003. godine, u iznosu od 4.368,52 KM, a sve u roku od 15 dana od dana prijema presude.
3. Odlučujući o žalbi tuženog podnesenoj na presudu Općinskog suda, broj P-217/03 od 19. decembra 2003. godine, Kantonalni sud je presudom, broj Gž-128/04 od 30. aprila 2004. godine, žalbu tuženog uvažio i presudu Općinskog suda, broj P-217/03 od 19. decembra 2003. godine, preinačio i tužbeni zahtjev apelanta odbio.
4. Odlučujući o reviziji koju je na presudu Kantonalnog suda, broj Gž-128/04 od 30. aprila 2004. godine, podnio apelant, Vrhovni sud je rješenjem, broj Rev-522/04 od 24. maja 2005. godine, reviziju kao nedozvoljenu odbacio. U obrazloženju rješenja Vrhovni sud navodi da je prema odredbi člana 364. stav 2 predhodnog Zakona o parničnom postupku («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine», broj 42/98), koji se u konkretnom slučaju primjenjuje na osnovu odredbi člana 456. stav 1. i 2. Zakona o parničnom postupkuv («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine», broj 53/03), revizija nije dopuštena u imovinsko pravnim i radnim sporovima u kojima se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanja u novcu, na predaju stvari ili izvršenje kakve druge radnje ako vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 15.000,00 KM. Kako se u konkretnom radnom sporu tužbeni zahtjev apelanta odnosi na potraživanje u novcu (isplata plaće) a vrijednost predmeta spora pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi iznos od 15.000,00 KM, reviziju apelanta, primjenom odredbe člana 374. predhodnog Zakona o parničnom postupku, Vrhovni sud je odbacio kao nedopuštenu.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:
«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
(4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»
6. Ustavni sud mora, prije svega, utvrditi koja je konačna odluka u konkretnom slučaju, tj. da li je apelant iscrpili sve efektivne pravne lijekove i podnio apelaciju u roku od 60 dana, kako je to predviđeno članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda.
7. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1.. Pravila Ustavnog suda (vidi rješenje Ustavnog suda, broj U-15/01, od 4. i 5. maja 2001. godine).
8. U konkretnom slučaju, Vrhovni sud je rješenjem, broj Rev-522/04 od 24. maja 2005. godine, reviziju apelanta izjavljenu protiv presude Kantonalnog suda, broj Gž-128/04 od 30. aprila 2004. godine, odbacio kao nedozvoljenu. Slijedi da je posljednji efektivni pravni lijek, koji je apelantu bio na raspolaganju, bila žalba na presudu Općinskog suda, broj P-217/03 od 19. decembra 2003. godine, o kojoj je odlučio Kantonalni sud presudom, broj Gž-128/04 od 30. aprila 2004. godine. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav
1. Pravila Ustavnog suda. Stoga, proizilazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Kantonalnog suda, broj Gž-128/04 od 30. aprila 2004. godine, donesena povodom žalbe tuženog protiv prvostepene presude.
9. Kako je apelantu presuda Kantonalnog suda, broj Gž-128/04 od 30. aprila 2004. godine, uručena 31. maja 2004. godine, a apelacija Ustavnom sudu je podnesena 3. oktobra 2005. godine, proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu.
10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić