Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-982/05 (S. D. i drugi)

Odluka donesena 14. 03. 2006.

Povreda
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Pravično suđenje - nezavisan sud
  • Član I/2. Ustava BiH
  • Pristup sudu
  • Šta se smatra imovinom
  • Proporcionalnost
  • Lišavanje imovine
  • Propisano zakonom
  • Miješanje u imovinu
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-982/05

Apelacija

Odluka o meritumu

14. 03. 2006.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 982/05, rješavajući apelaciju Siniše Drakula i dr., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. i člana 64. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), u sastavu:

Mato Tadić, predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednik Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednica Valerija Galić, sutkinja Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 14. marta 2006. godine donio je

ODLUKU O MERITUMU

Usvaja se apelacija Siniše Drakula, Branislava Milanovića, Danka Šupića, Branislava Vlaškog, Borke Perišić, Milisava Jokovića, Željka Jojića, Bosiljke Tešević, Pejke Nišić, Nevene Radović, Ranke Vuković, Stake Matović, Rose Radović, Vinke Blagojević, Bojana Smrekića, Vele Jagodić, Radomira Maksimovića, Ljubiše Milanovića, Verice Kapuran, Novaka Trivuna, Milke Rašević, Vinke Sekulović, Neđe Filipovića, Predraga Sekulovića, Milovana Begenišića, Radmila Simovića, Milomira Simovića, Deska Domazeta, Milomira Pejovića, Nebojše Bilinca, Radislava Radovića, Vasilija Pejovića, Radoslava Pejovića, Zdravka Perišića, Miroslava Pejovića, Zoranke Pejović, Ilinke Čančar, Ilinke Banjanin, Duška Raševića, Milorada Davidovića, Milanke Kovačević, Rade Đajić, Rajke Davidović, Save Čančara i Živana Anđića.

Utvrđuje se povreda člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju o ljudskim pravima i osnovnim slobodama, te povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije o ljudskim pravima i osnovnim slobodama.

Ova odluka dostavlja se Vladi Republike Srpske da bi se osigurala ustavna prava apelanata u skladu s ovom odlukom.

Vladi Republike Srpske se nalaže da, u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama u skladu sa članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine.

Odluku objaviti u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», «Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine», «Službenom glasniku Republike Srpske» i «Službenom glasniku Brčko Distrikta BiH».

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

1. Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) 14. aprila 2005. godine apelacije su podnijeli sljedeći apelanti: Siniša Drakul, Branislav Milanović, Danko Šupić, Branislav Vlaški, Borka Perišić, Milisav Joković, Željko Jojić, Bosiljka Tešević, Pejka Nišić, Nevena Radović, Ranka Vuković, Staka Matović, Rosa Radović, Vinka Blagojević, Bojan Smrekić, Vela Jagodić, Radomir Maksimović, Ljubiša Milanović, Verica Kapuran, Novak Trivun, Milka Rašević, Vinka Sekulović, Neđo Filipović, Predrag Sekulović, Milovan Begenišić, Radmilo Simović, Milomir Simović, Desko Domazet, Milomir Pejović, Nebojša Bilinac, Radislav Radović, Vasilije Pejović, Radoslav Pejović, Zdravko Perišić, Miroslav Pejović, Zoranka Pejović, Ilinka Čančar, Ilinka Banjanin, Duško Rašević, Milorad Davidović, Milanka Kovačević, Rada Đajić, Rajka Davidović i Savo Čančar, koje sve zastupa Mile Čajević, advokat iz Foče, a 20. maja 2005. godine Živan Anđić, kojeg zastupa Dragan Blagojević, advokat iz Novog Beograda, Srbija i Crna Gora. Sve apelacije su podnesene zbog nemogućnosti izvršenja pravosnažnih presuda kojim su apelantima dosuđeni iznosi na ime neisplaćenih plaća i drugih naknada, tj. potraživanja koja su nastala do 31. decembra 2002. godine, mada su izvršenja pravosnažnih presuda dozvoljena pravosnažnim rješenjima o izvršenju.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

2. S obzirom da je Ustavnom sudu dostavljeno više apelacija iz njegove nadležnosti, koje se u suštini tiču iste činjenične i pravne osnove, Ustavni sud je, u skladu sa članom 31. stav 1. Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju predmeta AP 982/05, AP 983/05, AP 984/05 i AP 1161/05, u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP 982/05.

3. Na osnovu tada važećeg člana 21. st. 1. i 2. Poslovnika Ustavnog suda, odgovori na apelaciju su u predmetima AP 982/05, AP 983/05 i AP 984/05 zatraženi 20. aprila 2005. godine od Osnovnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), a u predmetu AP 1161/05 18. maja 2005. godine i to od: Osnovnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), Ministarstva finansija Republike Srpske – Trezor Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Trezor RS), Ministarstva finansija Republike Srpske – Poreska uprava (u daljnjem tekstu: Poreska uprava), Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srpske (u daljnjem tekstu: MUP RS) i Ministarstva odbrane Republike Srpske – Vojske Republike Srpske, koju zastupa Vojno pravobranilaštvo Vojske Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vojno pravobranilaštvo VRS) kao učesnika u postupku, a u predmetu AP 1161/05 odgovori su zatraženi 18. maja 2005. godine od Osnovnog suda, Trezora RS i Vojnog pravobranilaštva VRS.

4. Osnovni sud je 5. maja, 6, 9. i 13. juna 2005. godine dostavio odgovore na pojedinačne apelacije, Trezor RS 28. aprila, 4. maja i 10. juna 2005. godine, Poreska uprava 10. maja 2005. godine, Vojno pravobranilaštvo VRS 11. maja 2005. godine. MUP RS nije dostavio odgovor na apelacije.

III. Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta, koje proizlaze iz navoda apelanata i dokumenata predočenih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na sljedeći način.

1. AP 982/05 Siniša Drakul

6. Osnovni sud u Foči je Presudom broj P-261/02 od 11. februara 2003. godine, koja je potvrđena Presudom Okružnog suda u Trebinju broj Gž-544/03 od 29. decembra 2003. godine, obavezao MUP RS da isplati apelantu, na ime troškova prijevoza na posao za period od 1. januara 2001. godine do 31. oktobra 2002. godine, iznos od 1.547 KM sa zateznim kamatama i troškovima postupka.

7. Osnovni sud je Rješenjem broj I-1476/04 od 13. jula 2004. godine dozvolio izvršenje pravosnažne presude, ali do dana donošenja ove odluke Ustavnog suda izvršenje nije provedeno.

2. AP 983/05 Branislav Milanović

8. Osnovni sud u Foči je Presudom broj P-242/02 od 6. februara 2003. godine, koja je djelimično potvrđena Presudom Okružnog suda u Trebinju broj Gž-446/03 od 6. novembra 2003. godine, obavezao Poresku upravu da isplati apelantu, na ime otpremnine i neisplaćene plaće za period od 15. marta do 22. aprila 2002. godine, ukupan iznos od 1.837,21 KM sa zateznim kamatama i troškovima postupka.

9. Osnovni sud je Rješenjem broj I-167/04 od 19. februara 2004. godine dozvolio izvršenje pravosnažne presude, ali do dana donošenja ove odluke Ustavnog suda izvršenje nije provedeno.

3. AP 984/05 Danko Šupić i dr.

10. Osnovni sud u Foči je Presudom broj P-154/03 od 23. maja 2003. godine, koja je potvrđena Presudom Okružnog suda u Trebinju broj GŽ-300/03 od 19. septembra 2003. godine, obavezao Ministarstvo odbrane RS da apelantima na ime neisplaćenog toplog obroka isplati kako slijedi: Danku Šupiću 436 KM, Branislavu Vlaškom 373 KM, Borki Perišić 308 KM, Milisavu Jokoviću 442 KM, Željku Jojiću 458 KM, Bosiljki Tešević 429 KM, Pejki Nišić 425 KM, Neveni Radović 430 KM, Ranki Vuković 439 KM, Staki Matović 466 KM, Rosi Radović 421 KM, Vinki Blagojević 430 KM, Bojanu Smrekiću 303 KM, Veli Jagodić 422 KM, Radomiru Maksimoviću 459 KM, Ljubiši Milanoviću 235 KM, Verici Kapuran 207 KM, Novaku Trivunu 454 KM, Milki Rašević 456 KM, Vinki Sekulović 428 KM, Neđi Filipoviću 434 KM, Predragu Sekuloviću 448 KM, Milovanu Begenišiću 400 KM, Radmilu Simoviću 469 KM, Milomiru Simoviću 424 KM, Desku Domazetu 406 KM, Milomiru Pejoviću 426 KM, Nebojši Bilincu 254 KM, Radislavu Radoviću 456 KM, Vasiliju Pejoviću 451 KM, Radoslavu Pejoviću 378 KM, Zdravku Perišiću 428 KM, Miroslavu Pejoviću 785 KM, Zoranki Pejović 1.146 KM, Ilinki Čančar 784 KM, Ilinki Banjanin 1.140 KM, Dušku Raševiću 705 KM, Miloradu Davidoviću 711 KM, Milanki Kovačević 666 KM, Radi Đajić 1.253 KM, Rajki Davidović 491 KM i Savi Čančaru 380 KM, sa zakonskim kamatama na svaki pojedinačni iznos i sa troškovima postupka.

11. Osnovni sud je Rješenjem broj I-29/04 od 17. februara 2004. godine dozvolio izvršenje pravosnažne presude, ali do dana donošenja ove odluke Ustavnog suda izvršenje nije provedeno.

4. AP 1161/05 Živan Anđić

12. Osnovni sud u Brčko Distriktu BiH je Presudom broj Mal-160/02 od 6. februara 2004. godine, koja je postala pravosnažna, obavezao Ministarstvo odbrane RS da apelantu na ime materijalne štete zbog izgubljene zarade, nastale usljed povrede zadobijene u periodu rata, isplaćuje na ime rente mjesečni iznos od 431,28 KM, te troškove postupka.

13. Osnovni sud je Rješenjem o izvršenju broj I-980/04 od 14. maja 2004. godine dozvolio izvršenje pravosnažne presude, ali do dana donošenja ove odluke Ustavnog suda izvršenje nije provedeno.

IV. APELACIJA

a) Navodi iz apelacije

14. Apelanti smatraju da im je neprovođenjem rješenja o izvršenjima, koja su donesena na osnovu pravosnažnih presuda, povrijeđeno pravo na imovinu i pravo na pravično suđenje. Apelanti smatraju da je izvršenje ovih rješenja onemogućeno donošenjem Zakona o odlaganju od izvršenja sudskih odluka na teret budžeta Republike Srpske («Službeni glasnik Repbublike Srpske» br. 25/02 i 51/03, u daljnjem tekstu: Zakon o odlaganju), zatim Zakona o privremenom odlaganju od izvršenja potraživanja iz budžeta Republike Srpske («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 110/03 i 63/04, u daljnjem tekstu: Zakon o privremenom odlaganju), te Zakona o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjeg duga Republike Srpske («Službeni glasnik Republike Srpske» broj 63/04, u daljnjem tekstu: Zakon o unutrašnjem dugu). Apelanti tvrde da im je ovim propisima povrijeđeno pravo na imovinu, jer kako navode, «država nije uspostavila pravičan i proporcionalan odnos između javnog interesa s jedne strane i pojedinačnih prava apelanata, s druge strane, jer je na njih prebacila pretjeran i neproporcionalan teret». Također, apelanti smatraju da im je prekršeno i pravo na pristup sudu iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), budući da Evropska konvencija ne daje pravo državama da donose zakone kojim bi se propisivala zabrana izvršavanja pravosnažnih presuda.

b) Odgovori na apelacije

15. Osnovni sud pobija navode iz apelacija i ističe da je sud proveo izvršni postupak i dozvolio izvršenje pravosnažnih presuda, te da nije ni na koji način prekršio prava apelanata jer «sud ne može uticati na rad drugih organa niti im naređivati».

16. Trezor RS u svojim odgovorima navodi da potraživanja apelanata spadaju u «opće obaveze» kako su definirane članom 4. stav 1. tač. 4. i 5. Zakona o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjeg duga Republike Srpske («Službeni glasnik RS» broj 63/04), a da je članom 5. istog Zakona regulirano da će Vlada RS donijeti, u roku od 90 dana od dana stupanja na snagu ovog Zakona, akt kojim će regulirati uvjete, postupak i rokove pojedinačne verifikacije općih obaveza. Na osnovu toga, Vlada RS je donijela Uredbu o uvjetima, postupku, rokovima verifikacije i dinamici isplate u 2004. godini obaveza Republike Srpske za izgradnju nadgrobnih spomenika, za invalidnine i penzije («Službeni glasnik RS» br. 81/04 i 108/04) i Uredbu o uvjetima, postupku, rokovima verifikacije i dinamici i visini isplata općih obaveza Republike Srpske («Službeni glasnik RS» broj 3/05). Na osnovu ovih propisa, Trezor RS je započeo proces verifikacije obaveza prema izvršnim sudskim odlukama koje se odnose na potraživanja nastala do 31. decembra 2002. godine. Trezor RS također navodi da rješenja o izvršenju na koja se apelanti pozivaju spada u opće obaveze i da podliježe verifikaciji, te da bi pojedinačno isplaćivanje dovelo do narušavanja principa proporcionalnosti i stavilo u neravnopravan položaj ostale koji imaju slična potraživanja. Također, Trezor RS navodi i da bi isplatom svih zaprimljenih izvršnih rješenja za potraživanja obuhvaćena Zakonom o unutrašnjem dugu došlo do kolapsa cijelog sistema, budući da se radi o iznosu od 109.646.613,49 KM bez obračunatih kamata, te da ima još 33.000 takvih predmeta koji se vode u sudovima u Republici Srpskoj. Na osnovu toga, predlažu da Ustavni sud odbije apelacije, naročito uzimajući u obzir da nije završena verifikacija općih obaveza i nije utvrđeno ukupno potraživanje po toj osnovi.

17. U predmetu AP 982/05 tuženi MUP RS nije dostavio odgovor. U predmetu AP 983/05 tužena Poreska uprava je osporila navode iz apelacije i predložila da Ustavni sud apelaciju odbije. U predmetu AP 984/05 Vojno pravobranilaštvo je osporilo navode iz apelacije, obrazlažući slično kao i Trezor RS, te je predložilo da Ustavni sud apelaciju odbije, dok u predmetu AP 1161/05 Vojno pravobranilaštvo nije dostavilo poseban odgovor.

V. Dopustivost i meritum

18. Apelanti smatraju da je neprovođenjem rješenja o izvršenju pravosnažnih presuda došlo do povrede njihovog prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije.

19. Iako potraživanje apelanata ne potiče iz osnova štete nastale u toku rata i ratnih dejstava (tzv. «ratna šteta»), već po osnovu općih obaveza kako su definirane Zakonom o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjeg duga Republike Srpske («Službeni glasnik RS» broj 63/04), apelacije se odnose na nemogućnost izvršenja pravosnažnih sudskih odluka, pozivanjem nadležnih državnih organa na navedeni Zakon. Kako je pitanje kršenja prava na imovinu i prava na pravično suđenje u vezi sa nemogućnošću izvršenja pravosnažnih sudskih odluka primjenom ovog Zakona već bilo predmet o kojem je raspravljao i odlučivao Ustavni sud, Ustavni sud se, umjesto posebnog obrazloženja dopustivosti i merituma ove odluke u pogledu navedenih žalbenih navoda apelanata, poziva na obrazloženje i razloge navedene u odluci u predmetu broj AP 774/04 od 20. decembra 2005. godine, koja je donesena povodom istih pravnih pitanja.

20. Razlozi navedeni u Odluci broj AP 774/04 od 20. decembra 2005. godine se u cijelosti odnose i na ovu odluku, pa iz istih razloga Ustavni sud zaključuje da je došlo do povrede ustavnih prava apelanata navedenih u ovoj odluci.

VI. Zaključak

21. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine, odnosno člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, kada zakon kojim se miješa u pravo na imovinu ima legitiman cilj od javnog interesa, ali upotrijebljena sredstva nisu proporcionalna tom cilju, odnosno kada zakonom nije uspostavljena «pravična ravnoteža» između zahtjeva od općeg ili javnog interesa i zahtjeva da se zaštiti pravo pojedinca na imovinu.

22. Ustavni sud također zaključuje da postoji povreda prava na pristup sudu kao elementa prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, odnosno člana 6. Evropske konvencije, ako je zakonom ili kojim drugim aktom vlasti onemogućeno izvršenje pravosnažne sudske presude, ako takav zakon ili drugi akt stavlja «pretjeran teret na pojedince», čime ne zadovoljava uvjet proporcionalnosti između javnog interesa zajednice i osnovnih prava pojedinaca. Također, Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na «nezavisan sud», kao elementa prava na pravično suđenje, kada zakonodavac svojim mjerama mijenja pravosnažne sudske odluke, čime krši i princip vladavine prava iz člana I/2. Ustava Bosne i Hercegovine.

23. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. i člana 64. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

24. Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o meritumu u predmetu AP-982/05 (S. D. i drugi) | Sudska praksa | Aktio