Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2460/05 (A.Ć.)
Odluka donesena 14. 03. 2006.
- Apelacija preuranjena
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2460/05
Apelacija
Odluka o dopustivosti
14. 03. 2006.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Hatidža Hadžiosmanović i sudije Valerija Galić i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 14. mart 2006. godine, u predmetu broj AP-2460/05, rješavajući apelaciju A.Ć., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija A.Ć., podnesena protiv rješenja Federalnog zavoda za penzijsko i invalidsko osiguranje Mostar broj 02/1-1263920759 od 5. jula 2005. godine, zato što je preuranjena.
OBRAZLOŽENJE
1. A.Ć. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, podnio je 5. decembra 2005. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Federalnog zavoda za penzijsko i invalidsko osiguranje Mostar (u daljnjem tekstu: Federalni zavod) broj 02/1-1263920759 od 5. jula 2005. godine. Apelant predlaže da Ustavni sud donese privremenu mjeru, kojom će se, do okončanja postupka o apelaciji, ponovo uspostaviti prava iz rješenja o njegovom penzionisanju broj 1263920759 od 11. aprila 2000. godine. Apelant je podnio dopunu apelacije 27. februara 2006. godine, u kojoj navodi da je Kantonalni sud u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) presudom broj U-1850/05 od 3. februara 2006. godine uvažio njegovu tužbu, te poništio navedeno rješenje organa uprave i predmet istom vratio na ponovni postupak.
2. Osporenim rješenjem Federalnog zavoda broj 02/1-1263920759 od 5. jula 2005. godine odbijena je žalba apelanta protiv rješenja Kantonalne administrativne službe Sarajevo Federalnog zavoda za penzijsko i invalidsko osiguranje broj 1263920759 od 30. maja 2005. godine, kojim rješenjem je: a) obnovljen postupak po službenoj dužnosti u upravnoj stvari apelanta u predmetu ostvarivanja prava na starosnu penziju; b) poništeno privremeno rješenje direktora Društvenog fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje-Filijala Sarajevo broj 1263920759 od 11. aprila 2000. godine; c) odlučeno da se odbije zahtijev apelanta za priznavanje prava na starosnu penziju u skladu sa Uredbom o povoljnijim uvjetima za sticanje prava na starosnu penziju vojnih osiguranika Vojske Federacije Bosne i Hercegovine. U pouci o pravnom lijeku u osporenom rješenju Federalnog zavoda od 5. jula 2005. godine, navedeno je da se protiv tog rješenja može pokrenuti upravni spor pred Kantonalnim sudom, u roku od 30 dana od dana prijema. Apelant je protiv navedenog rješenja Federalnog zavoda, 11. avgusta 2005. godine, tužbom pokrenuo upravni spor pred Kantonalnim sudom, koji je presudom broj U-1850/05 od 3. februara 2006. godine uvažio tužbu apelanta, te ukinuo rješenje Federalnog zavoda i predmet vratio na ponovni postupak.
3. Apelant smatra da su osporenim rješenjem Federalnog zavoda povrijeđena njegova ustavna prava kako slijedi: pravo na život iz člana II/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine, pravo na privatni i porodični život dom i prepisku iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine, pravo na brak i zasnivanje porodice iz člana II/3.j) Ustava Bosne i Hercegovine, pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i pravo na obrazovanje iz člana II/3.l) Ustava Bosne i Hercegovine.
4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
„Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“ Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda glasi:
„1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
(14) apelacija je preuranjena;“
5. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.
6. U konkretnom slučaju postupak o predmetu apelacije je u toku obzirom da je presudom Kantonalnog suda broj U-1850/05 od 3. februara 2006. godine uvažena apelantova tužba te poništeno rješenje Federalnog zavoda broj 02/1-1263920759 od 5. jula 2005. godine i predmet vraćen tom organu na ponovni postupak, pa slijedi da je apelacija preuranjena.
7. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
8. S obzirom na odluku o dopustivosti u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da nema osnova za razmatranje apelantovog prijedloga za donošenje privremene mjere.
9. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić