Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1681/05 (A. H.)
Odluka donesena 14. 03. 2006.
- Protek roka
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1681/05
Apelacija
Odluka o dopustivosti
14. 03. 2006.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Hatidža Hadžiosmanović i sudije Valerija Galić i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 14. marta 2006. godine, u predmetu broj AP-1681/05, rješavajući apelaciju Ahmeta Hamidovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine, broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Ahmeta Hamidovića, podnesena protiv rješenja Apelacionog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine, broj Rev-7/05 od 28. juna 2005.
godine, i presude Apelacionog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine, broj Gž-380/04 od 31. decembra 2004. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Ahmet Hamidović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Brčkog, koga zastupa Ohro Musić, advokat iz Brčkog, podnio je, 10. avgusta 2005. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Apelacionog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Apelacioni sud), broj Rev-7/05 od 28. juna 2005. godine, i presude Apelacionog suda, broj Gž-380/04 od 31. decembra 2004. godine.
2. Presudom Osnovnog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), broj P-480/03-I od 2. juna 2004. godine, usvojen je tužbeni zahtjev apelanta, pa je utvrđeno da je apelant nosilac stanarskog prava na stanu koji se nalazi Brčkom u Ulici Reisa Džemaludina Čauševića broj 63, površine 101,89 m2 izgrađen na k.č. 18/40, kuća sa kućištem, upisan u z.k. ul. 1184 K.O. Brčko, što je tuženi Brčko Distrikt Bosne i Hercegovine dužan priznati i sa apelantom zaključiti ugovor o korištenju stana u roku od 15 dana po pravosnažnosti presude, pod prijetnjom prinudnog izvršenja.
3. Presudom Apelacionog suda, broj Gž-380/04 od 31. decembra 2004. godine, žalba tuženog je uvažena i presuda Osnovnog suda, broj P-480/03 od 2. juna 2004. godine, preinačena, tako što je tužbeni zahtjev apelanta odbijen u cijelosti.
4. Protiv presude Apelacionog suda, broj Gž-380/04 od 31. decembra 2004.
godine, apelant je izjavio reviziju Apelacionom sudu. Rješenjem Apelacionog suda, broj Rev- 7/05 od 28. juna 2005. godine, revizija je odbačena kao nedozvoljena, uz obrazloženje da apelant u tužbi nije naznačio vrijednost spora, niti je to učinio do okončanja postupka, a plaćanjem takse od 100,00 KM, koja se u navedenom iznosu plaća ako vrijednost spora ne prelazi iznos od 5.000,00 KM, apelant je na posredan način izrazio svoj stav da u konkretnom slučaju vrijednost spora ne prelazi iznos od 5.000,00 KM. Stoga, po ocjeni Apelacionog suda revizija u konkretnom slučaju nije dozvoljena, budući da vrijednost spora nije naznačena, niti je navedenom uplatom određena preko 30.000,00 KM, odnosno iznosa iz člana 309. stav 3. Zakona o parničnom postupku Brčko Distrikta BiH («Službeni glasnik Brčko Distrikta BiH», broj 5/00, 1/01 i 6/02).
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:
«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
(4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»
6. Ustavni sud mora, prije svega, utvrditi koja je konačna odluka u predmetnom slučaju, tj. da li je apelant iscrpio sve efektivne pravne lijekove i podnio apelaciju u roku od 60 dana, kako je to predviđeno članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda.
7. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova iz člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stavom 1. Pravila Ustavnog suda (vidi rješenje Ustavnog suda, broj U- 15/01, od 4. i 5. maja 2001. godine).
8. Iz navoda apelacije i priloženih dokumenata proističe da je apelant protiv osporene presude Apelacionog suda izjavio reviziju, ali je ona rješenjem Apelacionog suda, broj Rev- 7/05 od 28. juna 2005. godine, odbačena kao nedopuštena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Stoga, proizilazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Apelacionog suda, broj Gž-380/04 od 31. decembra 2004. godine, donesena povodom žalbe tuženog Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine protiv prvostepene presude.
9. S obzirom na to da je, 24. januara 2005. godine, apelantu uručena presuda Apelacionog suda, broj Gž-380/04 od 31. decembra 2004. godine, a apelacija Ustavnom sudu podnesena 10. avgusta 2005. godine, proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu Apelacionog suda.
10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić