Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2565/05 (S. R.)
Odluka donesena 14. 03. 2006.
- Apelacija preuranjena
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2565/05
Apelacija
Odluka o dopustivosti
14. 03. 2006.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Hatidža Hadžiosmanović i Miodrag Simović i sudije Valerija Galić i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 14. marta 2006. godine, u predmetu broj AP-2565/05, rješavajući apelaciju Stanoja Ratkovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. alineja 14. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Stanoja Ratkovića, podnesena protiv rješenje Vrhovnog suda Republike Srpske, broj Rev- 30/03 od 21. decembra 2004. godine, jer je preuranjena.
OBRAZLOŽENJE
1. Stanoje Ratković (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banja Luke, koga zastupa Božidar Bojanić, advokat iz Banja Luke, podnio je, 16. decembra 2005. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu:Vrhovni sud), broj Rev-30/03 od 21. decembra 2004. godine.
2. Apelant je kod «Kristal banke»AD Banja Luka (u daljnjem tekstu: tužena) radio dugi niz godina, najprije u službi obezbjeđenja, a od 1986. godine na radnom mjestu manipulanta. Sa ovog radnog mjesta je 1991. godine otišao na ratište, gdje je ostao do 1996. godine.
3. Po povratku s ratišta rješenjem direktora tužene od 18. aprila 1996. godine apelant je raspoređen na radno mjesto radnika obezbjeđenja. Apelant je odbio da radi na radnom mjestu na koji je raspoređen, pa je direktor tužene donio rješenje broj 01-54/97 od 6. juna 1997. godine o prestanku radnog odnosa apelantu, koje je potvrđeno rješenjem broj UO-I-8/97 od 17. juna 1997. godine. Apelant je pokrenuo spor pred Osnovnim sudom u Banja Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) protiv tužene radi zaštite prava iz radnog odnosa.
4. Apelant i tužena su 21. septembra 1999. godine pred Osnovnim sudom zaključile sudsko poravnanje.
5. Osnovni sud je djelimičnom presudom, broj Rs-255/00 od 9. maja 2001. godine, koja je potvrđena presudom Okružnog suda u Banja Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj Ž- 186/01 od 7. marta 2002. godine, poništio kao nezakonite odluke tužene broj 01-54/97 od 6. juna 1997. godine i broj UO-I-8/97 od 17. juna 1997. godine, te naložio tuženoj da apelanta vrati u radni odnos na poslove i radne zadatke koje je obavljao, ili na druge poslove i radne zadatke koji odgovaraju njegovoj stručnoj spremi. Stavom drugim iste presude odlučeno je da će se o preostalom dijelu tužbenog zahtjeva, koji se odnosi na priznanje ostalih prava iz radnog odnosa i troškove spora, odlučiti naknadno, po pravosnažnosti djelimične presude. U obrazloženju prvostepene presude se ističe da u poravnanju od 21. septembra 1999. godine nema izričite izjave o povlačenju tužbe, pa je izveden zaključak da postupak nije okončan izjavama stranaka na zapisnik od 21. septembra 1999. godine, te je donijeta presuda. U obrazloženju drugostepene presude su izjave stranaka date na zapisnik 21. septembra 1999. godine okvalifikovane kao sudsko poravnanje, ali se ističe da prvostepeni sud nije odlučio o zahtjevu o kom je zaključeno sudsko poravnanje, te je prvostepena presuda potvrđena, a žalba tužene odbijena kao neosnovana.
6. Vrhovni sud je odlučujući o reviziji tužene izjavljenoj protiv drugostepene presude, donio rješenje, broj Rev-30/03 od 21. decembra 2004. godine, kojim je reviziju uvažio, ukinuo presudu Okružnog suda, broj Ž-186/01 od 7. marta 2002. godine i predmet vratio Okružnom sudu na ponovno suđenje. U obrazloženju osporenog rješenja se ističe da su nižestepeni sudovi pogrešno primjenili materijalno pravo, te činjenično neutemeljeno okvalifikovali pravni karakter i sadržaj sudskog poravnanja, koje su apelant i tužena zaključili 21. septembra 1999. godine, te da je naloženo Okružnom sudu da u ponovnom postupku traži od stranaka da se očituju o pravoj volji i cilju koji su htjeli postući zaključujući navedeno poravnanje.
7. U apelaciji, podnesenoj Ustavnom sudu, apelant navodi da su rješenjem Vrhovnog suda povrijeđena njegova ustavna prava na pravično saslušanje i imovinu iz člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i člana 1 Protokola 1 uz Evropsku konvenciju. Povredu navedenih prava apelant vidi u tome što Vrhovni sud nije ispitivao zakonitost drugostepene presude, već je drugačije cijenio činjenično stanje na kome se temelje obje nižestepene presude, čime je povrijedio apelantovo pravo na pravično suđenje i pravo na imovinu, jer ga je lišio prava na obeštećenje zbog nezakonitih radnji tužene.
8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
«Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Poslovnika Ustavnog suda glase:
«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem efektivnom pravnom lijeku koji je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji koji od slijedećih slučajeva:
(14) apelacija je preuranjena;»
9. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.
10. Rješenjem Vrhovnog suda, broj Rev-30/03 od 21. decembra 2004. godine, revizija je uvažena i presuda Okružnog suda je ukinuta, te je predmet vraćen na ponovno suđenje. Okružni sud, imajući u vidu upute Vrhovnog suda, obavezan je u ponovnom postupku utvrditi sve pravno relevantne činjenice i donijeti novu odluku. Dakle, osporenim rješenjem Vrhovnog suda nije okončan postupak.
11. Imajući u vidu da je u konkretnom slučaju postupak o predmetu apelacije u toku pred Okružnim sudom, slijedi da je apelacija preuranjena.
12. Shodno tome, imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena, ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
13. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić