Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2673/05 (A. T. i S. B.)
Odluka donesena 14. 03. 2006.
- Apelacija preuranjena
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2673/05
Apelacija
Odluka o dopustivosti
14. 03. 2006.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Hatidža Hadžiosmanović i Miodrag Simović i sudije Valerija Galić i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 14. marta 2006. godine, u predmetu broj AP-2673/05, rješavajući apelaciju Anđele Tasić i Snježane Benković, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. alineja 14. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Anđele Tasić i Snježane Benković, podnesena protiv presude Kantonalnog suda u Tuzli, broj Gž-180/05 od 18. oktobra 2005. godine, jer je preuranjena.
OBRAZLOŽENJE
1. Anđela Tasić i Snježana Benković (u daljnjem tekstu: apelantice), koje zastupa Mersija Jašarević, advokat iz Tuzle, podnijele su, 29. decembra 2005. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj Gž-180/05 od 18. oktobra 2005. godine.
2. DD Tvornica transportnih uređaja Tuzla (u daljnjem tekstu: prvotuženi-protivtužitelj) je vlasnik stana u Tuzli, ulica Husinskih rudara 28, na kom je nosilac stanarskog prava bio Ivan Miklaučić, suprug Ankice Miklaučić (u daljnem tekstu: prvotužiteljica-protivtužena), koja je nakon njegove smrti stan nastavila koristiti do 1993. godine, kad je prešla u stan svog sina Tomislava, koji se takođe nalazi u Tuzli, gdje je živjela do njegove smrti 2001. godine, nakon čega je otišla u Novi Sad kod unuke Anđele, gdje je ostala do svoje smrti, 2004. godine.
3. Sin prvotužiteljice-protivtužene Tomislav Miklaučić je, bez znanja prvotužiteljice-protivtužene, 1. septembra 1993. godine zaključio ugovor s prvotuženim-protivtužiteljem po kom se prvotužiteljica-protivtužena, kao nosilac stanarskog prava odriče daljeg prava korištenja stana u Tuzli, ulica Husinskih rudara 28, a za uzvrat prvotuženi se obavezuje da prvotužiteljici-protivtuženoj isplati naknadu u iznosu od 1.000,00 KM.
4. Prvotuženi-protivtužitelj je raspolagao predmetnim stanom tako što ga je rješenjem od 28. maja 1993. godine dodjelio na korištenje Izetu Galešiću (u daljnjem tekstu: drugotuženi-protivtužitelj), koji je 17. avgusta 1995. godine zaključio ugovor o korištenju predmetnog stana s prednikom Stambenog preduzeća «Tuzla stan» d.o.o. (u daljnjem tekstu: trećetuženi).
5. Općinski sud u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud) je presudom, broj P-812/03 od 9. novembra 2004. godine, koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda, broj Gž-180/05 od 18. oktobra 2005. godine, djelimično usvojio tužbeni zahtjev prvotužiteljice i apelantica, kao drugo i treće tužiteljica i utvrdio da je ništav ugovor o odricanju stanarskog prava na stanu u Tuzli, ulica Husinsklih Rudara 28 od 1. septembra 1993. godine, kao i ugovor o korištenju stana zaključen između drugotuženog i prednika trećetuženog od 1. septembra 1995. godine . U preostalom dijelu u kom je traženo da se naloži trećetuženom da predmetni stan preda tužiteljima slobodan od lica i stvari, te da provede postupak otkupa stana, kao i da se drugotuženi obaveže da tužiteljicama isplati 25.000,00 KM na ime zakupnine za korištenje stana, tužbeni zahtjev tužiteljica je odbijen kao neosnovan.Također je odbijen kao neosnovan protivtužbeni zahtjev prvotuženog-protivtužitelja da se obaveže prvotužiteljica da isplati prvotuženom iznos od 1.000,00 KM sa zakonskim zateznim kamatama počev od 1. septembra 1993. godine pa do isplate, kao i protivtužbeni zahtjev drugotuženog-protivtužitelja da se tužiteljice solidarno obavežu da mu na ime naknade za sticanje bez osnova isplate iznos od 10.100,00 KM sa zakonskim zateznim kamatama, počev od 1. oktobra 1993. godine, pa do isplate.
6. Apelantice su 14. decembra 2005. godine Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine izjavile reviziju protiv presude Kantonalnog suda broj Gž-180/05 od 18. oktobra 2005. godine.
7. U apelaciji, podnesenoj Ustavnom sudu, apelantice navode da su presudom Kantonalnog suda povrijeđena njihova ustavna prava na dom, pravično saslušanje i imovinu iz člana II/3. d), e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. i 8. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), te člana 1 Protokola 1 uz Evropsku konvenciju.
8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
«Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Poslovnika Ustavnog suda glase:
«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem efektivnom pravnom lijeku koji je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji koji od slijedećih slučajeva:
(14) apelacija je preuranjena;»
9. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.
10. Presudom Kantonalnog suda, broj Gž-180/05 od 18. oktobra 2005. godine nije okončan postupak u konkretnom slučaju, jer su apelantice protiv navedene presude izjavile reviziju Vrhovnom sudu.
11. Imajući u vidu da je u konkretnom slučaju postupak o predmetu apelacije u toku pred Vrhovnim sudom, slijedi da je apelacija preuranjena.
12. Shodno tome, imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena, ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
13. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić