Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-531/05 (S. M.)

Odluka donesena 14. 03. 2006.

  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-531/05

Apelacija

Odluka o dopustivosti

14. 03. 2006.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: Mato Tadić, predsjednik, Miodrag Simović i Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici, Valerija Galić i Seada Palavrić suci, na sjednici održanoj 14. ožujka 2006. godine, u predmetu broj AP-531/05, rješavajući apelaciju Slavka Matkovića, na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 16. stavak 2. i članka 59. stavak 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Slavka Matkovića, podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj Rev-488/03 od 23. studenog 2004. godine, Rješenja Kantonalnog suda u Travniku, broj Gž-423/03 od 28. kolovoza 2003.

godine i Rješenja Općinskog suda u Vitezu, broj P-209/01 od 6.

svibnja 2003. godine zbog toga što je očevidno (prima facie) neutemeljena.

OBRAZLOŽENJE

1. Slavko Matković (u daljnjem tekstu: apelant), iz Viteza, koga zastupa Miro Blaž, odvjetnik iz Viteza, podnio je 7. ožujka 2005. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj Rev-488/03 od 23. studenog 2004. godine, Rješenja Kantonalnog suda u Travniku, broj Gž-423/03 od 28. kolovoza 2003. godine i Rješenja Općinskog suda u Vitezu, broj P-209/01 od 6. svibnja 2003. godine.

2. Služba opće uprave Općine Vitez Srednjobosanskog kantona je 21. svibnja 2003. godine pod brojem 02-372-3826/98 donijela Rješenje kojim je potvrdila stanarsko pravo prijeratnom nositelju stanarskog prava na trosobnom stanu u Vitezu u ul. Hrvatskih branitelja, dok je istim rješenjem za apelanta utvrđen prestanak svojstva privremenog korisnika navedenog stana. Na navedeno rješenje apelant je izjavio priziv Ministarstvu prostornog uređenja, obnove i povratka Županije Središnja Bosna.

3. Apelant je, odvojeno od upravnog postupka 24. siječnja 2001. godine podnio tužbu Općinskom sudu u Vitezu (u daljnjem tekstu: Općinski sud), radi utvrđivanja prestanka stanarskog prava prijeratnom nositelju. Općinski sud je 6. svibnja 2003. godine pod brojem P- 209/01 donio Rješenje kojim se tužba apelanta odbacuje kao nedopuštena, iz razloga jer se svojstvo nositelja stanarskog prava utvrđuje u upravnom postupku i jer tužitelj nema aktivnu legitimaciju za podnošenje tužbe.

4. Rješavajući po prizivu apelanta na Rješenje Općinskog suda, Kantonalni sud u Travniku, priziv je odbio i potvrdio prvostupanjsko rješenje, obrazlažući da eventualni pravni interes za ukidanje svojstva stanarskog prava prijeratnom nositelju apelant može dokazivati u upravnom postupku koji još traje.

5. Na Rješenje Kantonalnog suda apelant je podnio reviziju Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine, koji je dana 21. studenog 2004. godine donio Rješenje kojim se revizija odbija iz razloga navedenih u prvostupanjskom i drugostupanjskom rješenju.

6. Apelant u apelaciji navodi da je navedenim odlukama redovitih sudova povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje u odnosu na pravo pristupa sudu iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija), pravo na dom iz članka II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 8. Europske konvencije i pravo na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, jer mu je kao privremenom nositelju stanarskog prava isto oduzeto u upravnom postupku, bez mogućnosti da u sudskom postupku dokaže prestanak stanarskog prava prijeratnog nositelja, što bi bio temelj za novo utvrđivanje stanarskog prava u korist apelanta.

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda.

Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Članak 16. stavak 2. Pravila Ustavnog suda glasi:

„ Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.»

8. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi, između ostalog i dali su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje, koji su pobrojani u članku 16. stavak 2. Pravila Ustavnog suda. S tim u svezi, Ustavni sud ukazuje da prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Europskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerojatno. Apelacija je očevidno neutemeljena ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji, sa dovoljnom jasnoćom, pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Presudu Europskog suda, Vanek protiv Slovačke, od 31. svibnja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99 i Odluku Ustavnog suda, broj AP-156/05 od 18. svibnja 2005. godine), ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očevidno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema «opravdan zahtjev» (vidi Presudu Europskog suda, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, od 26. srpnja 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije «žrtva» kršenja ustavom zaštićenih prava.

9. U konkretnom slučaju, prema članku 4. stavak 2. Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima («Službene novine Federacije BiH», br. 11/98, 38/98, 12/99, 18/99, 27/99, 43/99, 37/01 i 56/01), rješavanje pitanja stjecanja stanarskog prava, odnosno pitanja statusa privremenog korisnika stanarskog prava, po pravilima upravnog postupka, u nadležnosti je općinskih organa uprave nadležnim za stambena pitanja. Tek po okončanju upravnog postupka, sukladno članku 2. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima («Službene novine Federacije BiH», broj 9/05), pokretanjem upravnog spora podnošnjem tužbe, apelant svoja prava može braniti odnosno ostvarivati sudskim putem. Apelant je, mimo navedenih zakonskih pravila, pokušao zaštitu svojih prava ostvariti sudskim putem neposrednim podnošenjem tužbe prvostupanjskom sudu, zbog čega je ista od strane redovitih sudova odbačena kao nedopustiva. U konkretnom slučaju, redoviti sudovi nisu ni mogli drugačije postupiti. Ovakvo činjenično stanje, po mišljenju Ustavnog suda, neprijeporno ukazuje da se ne radi o kršenju prava na pristup sudu u okviru prava na pravično suđenje, niti ostalih ustavnih i Europskom konvencijom zagarantiranih prava koja u apelaciji navodi apelant, već o pogrešnom shvatanju i korištenju pravnih lijekova od strane apelanta, iz čega proizilazi da apelant nema «opravdan zahtjev» da se poziva na povredu prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija), pravo na dom iz članka II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 8. Europske konvencije i pravo na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju.

10. Imajući u vidu odredbu članka 16. stavak 2. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopustiva ukoliko je očevidno (prima facie) neutemeljena, Ustavni sud je odlučio kao u izreci ove odluke.

11. Sukladno članku VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-531/05 (S. M.) | Sudska praksa | Aktio