Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-206/05 (L. P.)
Odluka donesena 14. 03. 2006.
- Protek roka
- Nije krivična optužba
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-206/05
Apelacija
Odluka o dopustivosti
14. 03. 2006.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Hatidža Hadžiosmanović i sudije Valerija Galić i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 14. marta 2006. godine, u predmetu broj AP-206/05, rješavajući apelaciju Laze Petrovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tač. 4. i 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Laze Petrovića, podnesena protiv presude Kantonalnog suda u Bihaću, broj Kž-109/03 od 10. marta 2004. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Laze Petrovića podnesena protiv presude Kantonalnog suda u Bihaću, broj KŽ- 165/04 od 7. januara 2005. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Lazo Petrović (u daljnjem tekstu: apelant), podnio je, 10. februara 2005. godine, Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv presude Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj KŽ-165/04 od 7. januara 2005. godine.
2. Općinski sud je presudom, broj K-7/03 od 3. marta 2003. godine, koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda, broj Kž-109/03 od 10. marta 2004. godine, apelanta oglasio krivim za krivično djelo prevare iz člana 282. stav 1. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine i osudio na uslovnu osudu. Općinski sud je apelantu utvrdio kaznu zatvora u trajanju od pet mjeseci i istvoremeno odredio da se ta kazna neće izvšiti ako apelant u roku od dvije godine ne učini novo krivično djelo, te ako u roku od dva mjeseca oštećenoj Đ.K. nadoknadi štetu u iznosu od 290 eura koja joj je pričinjena izvršenim krivičnim djelom.
3. Općinski sud je, odlučujući po prijedlogu za opozivanje uslovne osude, presudom, broj KV-3/04 od 16. augusta 2004. godine, koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda, broj KŽ- 165/04 od 7. januara 2005. godine, opozvao apelantovu uslovnu osudu i osudio ga na kaznu zatvora u trajanju od pet mjeseci. U obrazloženju prvostepene presude je navedeno da apelant nije oštećenoj nadoknadio štetu, odnosno nije vratio iznos od 290 eura, što je bio specijalni uslov iz uslovne osude, niti je pokazao ozbiljnu namjeru da će to ikada učiniti. Općinski sud je stoga odlučio da opozove apelantovu uslovnu osudu u smislu člana 491. stav 4. Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine.
4. Apelant je naveo da je krivični postupak pred Općinskim sudom, broj K-7/03, u kojem je osuđen za krivično djelo prevare: „montirano i sasvim nezakonito suđenje u kojem sam unaprijed osuđen i proces je samo formalno proveden, bez mogućnosti moje odbrane“. Apelant je osporio činjenice utvrđene u tom krivičnom postupku, i naveo kako mu nije pružena mogućnost da iznese svoje zahtjeve i dokaze, niti su sudovi uzeli u obzir njegove navode i tvrdnje, već su ga jednostavno unaprijed osudili. Također, kako je još navedeno u apelaciji, opozvana mu je uslovna kazna bez da je vođeno računa o članu 66. stav 2. Krivičnog zakona, jer nije imao mogućnosti da nadoknadi štetu oštećenoj jer je povratnik i nema novaca. Zbog svega navedenog, po mišljenju apelanta, povrijeđen je član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
5. Iako je apelant osporio samo presudu Kantonalnog suda, broj KŽ-165/04 od 7. januara 2005. godine, proizilazi iz navoda u apelaciji da on osporava sve presude donesene u krivičnom postupku protiv njega. Stoga će Ustavni sud razmotriti apelaciju u odnosu na sve odluke.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tač. 4. i 9. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 16. stav 1. i stav 4. tač. 4. i 9. Pravila Ustavnog suda glasi:
«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
(4) protekao je rok za podnošenje apelacije;
(9) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom.“
7. Apelant je naveo da je došlo do povrede njegovih ustavnih prava u krivičnom postupku koji je pravosnažno okončan presudom Kantonalnog suda, broj Kž-109/03 od 10. marta 2004. godine. U vezi sa tim navodima, Ustavni sud nije smatrao potrebnim da utvrdi tačan datum kada je apelantu dostavljena navedena presuda, s obzirom da je 16. augusta 2004. godine donesena presuda Općinskog suda, broj Kv-3/04 od 16. augusta 2004. godine, kojom je opozvana uslovna osuda izrečena apelantu u krivičnom postupku koji je okončan presudom Kantonalnog suda od 10. marta 2004. godine. S obzirom da je apelant navedenu presudu Kantonalnog suda primio prije 16. augusta 2004. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 11. februara 2005. godine, proizlazi da je, u vezi ovih apelantovih navoda, apelacija podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio presudu Kantonalnog suda.
8. Apelant je osporio i presudu Kantonalnog suda, broj KŽ-165/04 od 7. januara 2005. godine, kojom je opozvana njegova uslovna osuda. Ustavni sud smatra da se nije radilo o postupku u kojem je utvrđivana krivična optužba protiv apelanta u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, nego su redovni sudovi samo odlučili o opozivanju apelantove uslovne osudu. Naime, krivična optužba protiv apelanta je utvrđivana u postupku koji je pravosnažno okončan presudom Kantonalnog suda od 10. marta 2004. godine. S tim u vezi, Ustavni sud zaključuje da garancije iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije nisu primjenjive na ovaj postupak, pa je apelacija, u ovom dijelu, ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
9. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbe člana 16. stav 1. i stav 4. tač. 4. i
9. Pravila Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je protekao rok za podnošenje apelacije, odnosno ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić