Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-878/05 (A. H.)

Odluka donesena 14. 03. 2006.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-878/05

Apelacija

Odluka o dopustivosti

14. 03. 2006.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici prof. dr. Miodrag Simović i Hatidža Hadžiosmanović i sudije Valerija Galić i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 14. marta 2006. godine, u predmetu broj AP-878/05, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3., člana 16. stav 2. tačka 4. i člana 59. stav 2. tačka 1. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Novi prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 2/04), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Avde Husića, podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj Rev-235/03 od 7. decembra 2004. godine i rješenja Kantonalnog suda u Travniku, broj Gž-517/01 od 15. oktobra 2002. godine, zbog proteka roka za podnošenje.

OBRAZLOŽENJE

1. Avdo Husić (u daljnjem tekstu: apelant), iz Bugojna, podnio je, 29. marta 2005. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj Rev- 235/03 od 7. decembra 2004. godine i rješenja Kantonalnog suda u Travniku (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj Gž-517/01 od 15. oktobra 2002. godine.

2. Općinski sud u Bugojnu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) je rješenjem, broj P- 869/00 od 14. maja 2001. godine, je postupajući po apelantovom prijedlogu za ponavljanje postupka pravosnažno okončanog presudom tog suda, broj P-293/77 od 18. jula 1977. godine, ukinuo klauzulu pravosnažnosti presude. Tom je presudom odbijen apelantov tužbeni zahtjev u parničnom postupku protiv Huse Husića radi predaje u posjed. Kantonalni sud je, u žalbenom postupku, rješenjem, broj Gž-517/01 od 15. oktobra 2002. godine, preinačio rješenje Općinskog suda od 14. maja 2001. godine i odbio apelantov prijedlog za ponavljanje postupka. Apelant je protiv drugostepenog rješenja izjavio reviziju Vrhovnom sudu.

3. Vrhovni sud je rješenjem, broj Rev-235/03 od 7. decembra 2004. godine, odbacio apelantovu reviziju kao nedopuštenu u smislu člana 399. Zakona o parničnom postupku („Službene novine Federacije BiH“, br. 42/98 i 3/99 – zakon koji se primjenjivao u apelantovom slučaju), jer revizija nije dopuštena protiv pravosnažnog drugostepenog rješenja donesenog povodom prijedloga za ponavljanje postupka.

4. Prilikom ispitivanja dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3. i člana 16. stav 2. tačka 4. Poslovnika Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

«Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda glasi:

«Sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio». Član 16. stav 2. tačka 4. Poslovnika Ustavnog suda glasi:

«Zahtjev ili apelacija nisu dopustivi ako postoji koji od slijedećih slučajeva: (...)

4. protekao rok za podnošenje apelacije;»

5. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 15. stavom

3. Poslovnika Ustavnog suda (vidi rješenje Ustavnog suda, broj U-15/01, od 4. i 5. maja 2001. godine).

6. U konkretnom slučaju, revizija apelanta je bila neefektivan pravni lijek, u smislu člana 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda, s obzirom da je odbačena kao nedopuštena rješenjem Vrhovnog suda. Stoga, proizilazi da je konačna odluka u ovom predmetu rješenje Kantonalnog suda, broj Gž- 517/01 od 15. oktobra 2002. godine. S obzirom da je rješenje Vrhovnog suda doneseno 7. decembra 2004. godine, apelant je rješenje Kantonalnog suda, od 15. oktobra 2002. godine, primio prije tog datuma. Kako je apelacija Ustavnom sudu podnesena 29. marta 2005. godine, proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud zaključuje da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporeno rješenje Kantonalnog suda.

7. Imajući u vidu odredbe člana 16. stav 2. tačka 4. Poslovnika Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao nedopuštena, ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

8. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-878/05 (A. H.) | Sudska praksa | Aktio