Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2656/05 ("Zmajevac“ d.d. Zenica)
Odluka donesena 14. 03. 2006.
- Protek roka
- Izvršni postupak
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2656/05
Apelacija
Odluka o dopustivosti
14. 03. 2006.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Hatidža Hadžiosmanović i sudije Valerija Galić i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 14. marta 2006. godine, u predmetu broj AP-2656/05, rješavajući apelaciju „Zmajevac“ d.d. Zenica, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tač. 4. i 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija „Zmajevac“ d.d.
Zenica, podnesena protiv presude Općinskog suda u Zenici, broj PS- 148/00 od 12. decembra 2000. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija “Zmajevac” d.d.
Zenica, podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda u Zenici, broj Pž-145/05 od 14. septembra 2005. godine i zaključka Općinskog suda u Zenici, broj Ip.1097/02 od 12. decembra 2005. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. „Zmajevac“ d.d. Zenica (u daljnjem tekstu: apelant), iz Zenice, podnio je, 28. decembra 2005. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Općinskog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj PS-148/00 od 12. decembra 2000. godine, rješenja Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj Pž-145/05 od 14. septembra 2005. i zaključka Općinskog suda, broj Ip.1097/02 od 12. decembra 2005. godine. Apelant je zatražio od Ustavnog suda donošenje privremene mjere kojom bi se zabranili popis i prodaja apelantove imovine koji su naloženi zaključkom Općinskog suda od 12. decembra 2005. godine, do donošenja odluke o apelaciji.
2. Općinski sud je djelomičnom presudom na osnovu priznanja, broj PS-148/00 od 12. decembra 2000. godine, naložio apelantu da tužitelju - firmi Denis Import-Export Agentur iz Njemačke (u daljnjem tekstu: tužitelj), plati novčani iznos od 213.180,48 DM sa kamatama na ime izmirenja obaveza iz ugovora o isporuci smrznutog mesa. U presudi je utvrđeno da će se o preostalom dijelu tužbenog zahtjeva i troškovima spora postupak nastaviti. Apelant i tužitelj su, 7. marta 2003. godine, zaključili ugovor o načinu izvršenja presude Općinskog suda od 12. decembra 2000. godine, u kojem se apelant obavezao da će u tačno određenim otplatnim ratama isplatiti tužitelju dugovanje iz navedene presude.
3. Općinski sud je, 24. augusta 2004. godine, donio rješenje, broj Ip-1097/02, o izvršenju djelimične presude Općinskog suda od 12. decembra 2000. godine. Apelant je uložio prigovor na navedeno rješenje.
4. Općinski sud je rješenjem, broj Ip-1097/02 od 27. maja 2005. godine, koje je potvrđeno rješenjem Kantonalnog suda, broj Pž-145/05 od 14. septembra 2005. godine, odbio apelantov prigovor na rješenje o izvršenju tog suda od 24. augusta 2004. godine.
5. Općinski sud je zaključkom, broj Ip-1097/02 od 12. decembra 2005. godine, naložio sudskom izvršiocu da na osnovu pravosnažnog rješenja o izvršenju tog suda od 24. augusta 2004. godine, izvrši plijenidbeni popis i procjenu pokretnih stvari apelanta radi naplate dijela neisplaćenog apelantovog dugovanja tužitelju.
6. Apelant se poziva na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tač. 4. i 9. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 16. stav 1. i stav 4. tač. 4. i 9. Pravila Ustavnog suda glasi:
«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
(4) protekao je rok za podnošenje apelacije;
(9) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom.“
8. Apelant je osporio djelomičnu presudu Općinskog suda, broj PS-148/00 od 12. decembra 2000. godine. Ustavni sud nije smatrao potrebnim da utvrdi tačan datum kada je apelantu uručena navedena presuda, s obzirom da je apelant sa tužiteljem, 7. marta 2003. godine, zaključio ugovor o načinu izvršenja presude, iz čega nesporno proizilazi da je presudu primio prije tog datuma. S obzirom na to da apelacija Ustavnom sudu podnesena 28. januara 2005. godine, proizlazi da je, u vezi ovih apelantovih navoda, apelacija podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio presudu Kantonalnog suda.
9. Apelant je, također, osporio i rješenje Kantonalnog suda, broj Pž-145/05 od 14. septembra 2005. godine, kao i zaključak Općinskog suda, broj Ip-1097/02 od 12. decembra 2005. godine, koji su doneseni u postupku izvršenja presude Općinskog suda od 12. decembra 2000. godine. U odnosu na te navode Ustavni sud ukazuje na svoju raniju praksu u predmetima koji se tiču postupka izvršenja, odnosno pitanja da li se u slučaju osporavanja postupka izvršenja od strane izvršenika radi o postupku u kojem se utvrđuju građanska prava i obaveze u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Ustavni sud je zaključio „da u okolnostima kada pobijanim rješenjem nisu utvrđena nova ni posebna građanska prava apelanta, apelant ne može ni očekivati od Ustavnog suda njegovo djelovanje, jer suština apelacije podnesene protiv navedenog rješenja je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine. Navedeni postupak nije obuhvaćen zaštitom prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.“ (vidi odluku Ustavnog suda, broj AP-2152/05 od 17. novembra 2005. godine, stav 8.). Ustavni sud, rukovodeći se navedenim principom, zaključuje da i u konkretnom slučaju, garancije iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije nisu primjenjive na ovaj postupak, pa je apelacija, u ovom dijelu, ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
10. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbe člana 16. stav 1. i stav 4. tač. 4. i
9. Pravila Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je protekao rok za podnošenje apelacije, odnosno ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. S obzirom na odluku o dopustivosti u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da nema osnova za razmatranje apelantovog prijedloga za donošenje privremene mjere.
12. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić