Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-117/06 (V. V.)

Odluka donesena 14. 03. 2006.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović

Predmeti (1)

AP-117/06

Apelacija

Odluka o dopustivosti

14. 03. 2006.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Vijeću od pet sudija u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Hatidža Hadžiosmanović i sudije Valerija Galić i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 14. marta 2006. godine, u predmetu broj AP-117/06, rješavajući apelaciju Veljka Vilića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 60/50), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Veljka Vilića, podnesena protiv rješenja Fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje Republike Srpske- Odjeljenje za rješavanje o pravima iz PIO u drugom stepenu u Banja Luci broj 1071255027 od 16. novembra 2005. godine i rješenja Stručne službe Fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje Republike Srpske- Filijala Istočno Sarajevo broj 1071255027 od 2. juna 2005. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova.

OBRAZLOŽENJE

1. Veljko Vilić (u daljnjem tekstu: apelant), podnio je, 18. januara 2006. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje Republike Srpske-Odeljenje za rješavanje o pravima iz PIO u drugom stepenu u Banja Luci (u daljem tekstu: Fond ) broj 1071255027 od 16.novembra 2005. godine i rješenja Stručne službe Fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje Republike Srpske-filijala Istočno Sarajevo (u daljem tekstu: Filijala ) broj 1071255027 od 2. juna 2005. godine.

2. Rješenjem Filijale broj 1071255027 od 2. juna 2005.godine, kao prvostepenog organa, odbijen je zahtjev apelanta o odredjivanju novog iznosa starosne penzije na osnovu prosjeka plate koji je ostvario tokom 1978 godine. Apelant je Fondu, kao drugostepenom organu, uložio žalbu protiv prvostepene odluke ponavljajuci suštinu zahtjeva. Fond je rješenjem broj 1071255027 od 16. novembra 2005 godine žalbu odbio kao neosnovanu.U pravnoj pouci apelant je upućen da protiv rješenja Fonda može izjaviti tužbu Okružnom sudu u Istočnom Sarajevu u roku od 30 dana od prijema rješenja.

3. Nakon toga apelant je podnio apelaciju Ustavnom sudu. Iz navoda apelacije proizlazi da apelant nije podnio tužbu i pokrenuo upravni spor kod nadležnog suda, protiv rješenja Fonda i Filijale koje osporava apelacijom

4. Prilikom ispitivanja dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi: «Sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio».

Član 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi: «Apelacija nije dopustiva i ako postoji koji od slijedećih slučajeva:

15. apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće po zakonu;».

5. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku, kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda, br. AP-283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP-106/04 od 18. januara 2005. godine).

6. U konkretnom slučaju, apelant nije tužbom pokrenuo upravni spor protiv konačnog rješenja organa uprave. Prema sudskoj praksi Ustavnog suda, tužba kojom se pokreće upravni spor protiv konačnih rješenja organa uprave je efektivan pravni lijek koji se mora iscrpiti prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu. Prema tome, za razmatranje apelacije nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih po zakonu

7. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio sve pravne lijekove moguće po zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

8. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-117/06 (V. V.) | Sudska praksa | Aktio