Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-175/06 (S. P.)

Odluka donesena 14. 03. 2006.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-175/06

Apelacija

Odluka o dopustivosti

14. 03. 2006.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Hatidža Hadžiosmanović i sudije Valerija Galić i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 14. marta 2006. godine, u predmetu broj AP-175/06, rješavajući apelaciju Salema Pinjića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Salema Pinjića, podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH broj Kž- 532/05 od 29. novembra 2005. godine, presude Vrhovnog suda Federacije BiH broj Kž-91/05 od 15. juna 2005. godine i presude Kantonalnog suda u Mostaru broj K-31/04 od 17. januara 2005.

godine, zbog proteka roka za podnošenje.

OBRAZLOŽENJE

1. Salem Pinjić (u daljnjem tekstu: apelant), iz Konjica, koga zastupa Asim Đuliman, advokat iz Mostara podnio je, 30.januara 2006. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj Kž-532/05 od 29. novembra 2005.godine, presude Vrhovnog suda broj Kž-91/05 od 15. juna 2005. godine i presude Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj K-31/04 od 17. januara 2005. godine. Apelant je, također, tražio da Ustavni sud donese privremenu mjeru kojom će odložiti njegovo upućivanje na izdržavanje kazne zatvora, do konačne odluke o podnesenoj apelaciji.

2. Presudom Kantonalnog suda broj K-31/04 od 17. januara 2004. godine, koja je potvrđena presudom Vrhovnog suda broj Kž-91/05 od 15. juna 2005. godine apelant je proglašen krivim zbog krivičnog djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz člana 142. preuzetog Krivičnog zakona SFRJ i osuđen na kaznu zatvora od sedam godina.

3. Kantonalni sud je rješenjem broj Kv-49/05 od 19. oktobra 2005. godine odbacio kao nedozvoljen apelantov zahtjev za ponavljanje postupka, uz obrazloženje da apelant nije obrazložio ili dokazao da je ponudio nove dokaze za koje se do tada nije znalo, ili da su postojali opravdani razlozi zbog kojih nisu mogli biti izneseni na glavnom pretresu.

4. Vrhovni sud je rješenjem broj Kž-532/05 od 29.novembra 2005. godine odbio kao neosnovanu žalbu apelanta na navedeno rješenje, jer dokazi ponuđeni u zahtjevu za ponavljanje postupka ne mogu da se okarakterišu kao stvarno novi, obzirom da su bili poznati u toku prvostepenog postupka.

5. Apelant smatra da mu je ovim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda (u dalnjem tekstu: Evropska konvencija). U obrazloženju apelacije, apelant ponavlja ranije iznesene žalbene navode protiv prvostepene presude, ističući da prvostepeni sud nije potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje. Apelant nije posebno obrazložio zahtjev za donošenje privremene mjere.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.

7. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

«Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

8. Član 16. stav 1. i stav 4.tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:

«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem efektivnom pravnom lijeku koji je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji koji od slijedećih slučajeva:

9. (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»

10. Dakle, prema članu 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni ljekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem efektivnim pravnom ljeku koji je koristio.

11. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku, kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda, br. AP-283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP-106/04 od 18. januara 2005. godine).

12. Apelant je u konkretnom slučaju protiv pravosnažne presude podnio zahtjev za ponavljanje postupka kao vanredni pravni lijek. Međutim, iz prakse organa Evropske konvencije, na koju se apelant poziva, slijedi da zahtjevi za ponavljanje pravosnažno okončanih postupaka ne predstavljaju efektivne pravne lijekove sve dok nemaju uspjeha i ne rezultiraju ponovnim otvaranjem postupka (vidi odluku bivše Evropske komisije za ljudska prava, G. V. The Federal Republic of Germany, aplikacija broj E 1043/83, od 16. decembra 1983. godine, Odluke i izvještaji ( OI ), broj 35 ). U vezi sa tim, Ustavni sud slijedi istu praksu i ne može garantovati zaštitu ljudskih prava iz člana 6. Evropske konvencije u postupcima u kojima apelanti koriste neefektivne pravne ljekove.

13. Proizlazi da je posljednji efektivni pravni lijek koji je apelant koristio bila žalba na prvostepenu presudu Kantonalnog suda. Nadalje, apelant je zahtjev za ponavljanje postupka podnio 14.oktobra 2005. godine, pa se samo po sebi podrazumijeva da je drugostepenu presudu Vrhovnog suda primio prije tog datuma. Kako je apelacija podnesena 30. januara 2006. godine, proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu.

14. Imajući u vidu odredbu člana 16.stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoiko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

15. Obzirom na odluku o dopustivosti u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da nema osnova za razmatranje prijedloga apelanta o donošenju privremene mjere.

16. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-175/06 (S. P.) | Sudska praksa | Aktio