Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1091/05 (V. D.)
Odluka donesena 14. 03. 2006.
- Protek roka
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1091/05
Apelacija
Odluka o dopustivosti
14. 03. 2006.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Hatidža Hadžiosmanović i sudije Valerija Galić i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 14. marta 2006. godine, u predmetu broj AP-1091/05, rješavajući apelaciju Vojislava Dejanovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Vojislava Dejanovića, podnesena protiv presude Okružnog suda u Doboju broj Kž-56/04 od 20. maja 2004. godine, presude Osnovnog suda u Doboju broj K-207/02 od 29. marta 2004. godine i rješenja Osnovnog suda u Doboju broj Kv-161/04 od 9. marta 2005. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Vojislav Dejanović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Doboja, podnio je 22. aprila 2005. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Okružnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj Kž-56/04 od 20. maja 2004. godine, presude Osnovnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj K-207/02 od 29. marta 2004. godine i rješenja Osnovnog suda broj Kv-161/04 od 9. marta 2005. godine.
2. Osnovni sud presudom broj K-207/02 od 29. marta 2004. godine, koja je potvrđena presudom Okružnog suda broj Kž-56/04 od 20. maja 2004. godine, osudio je apelanta zbog krivičnog djela tjelesne povrede iz člana 134. stav 1 Krivičnog zakonika Republike Srpske i izrekao uslovnu osudu kojom mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od dva mjeseca i koja se neće izvršiti ako apelant za vrijeme od jedne godine dana ne uizvrši novo krivično djelo.
3. Osnovni sud je rješenjem broj Kv-161/04 od 9. marta 2005. godine odbacio apelantov zahtjev za ponavljanje postupka sa obrazloženjem da apelant nije ponudio nove dokaze ili činjenice koje nisu cjenjene tokom postupka i da kao takve ne mogu prouzrokovati donošenje drugačije odluke.
4. Apelant smatra da su mu osporenim sudskim odlukama povrijeđeni pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, pravo na poštovanje privatnog i porodičnog života iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. i pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana
14. Evropske konvencije. U obrazloženju apelacije apelant ponavlja ranije iznesene žalbene navode protiv prvostepene presude, ističući da prvostepeni i drugostepeni sud nisu potpuno i pravilno utvrdili činjenično stanje i da su pogrešno primjenili zakon na njegovu štetu.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:
«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
(4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»
6. Prema članu 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
7. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Prema tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda, br. AP-283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP-106/04 od 18. januara 2005 godine)
8. Apelant je u konkretnom slučaju protiv pravosnažne presude podnio zahtjev za ponavljanje postupka kao vanredni pravni lijek. Međutim, iz prakse organa Evropske konvencije, na koju se apelant poziva, slijedi da zahtjevi za ponavljanje pravosnažno okončanih postupka ne predstavljaju djelotvorne pravne lijekove sve dok nemaju uspjeha i ne rezultiraju ponovnim otvaranjem postupka (vidi odluku bivše Evropske komisije za ljudska prava, G.V. Savezna Republika Njemačka, aplikacija broj E 1043/83, od 16. decembra Odluke i izvještaji ( OI ), broj 35). U vezi sa tim, Ustavni sud sljedi istu praksu i ne može garantovati zaštitu ustavnih prava u postupcima u kojima apelanti koriste nedjelotvorne pravne lijekove.
9. Proizlazi da je posljednji djelotvoran pravni lijek koji je apelant koristio bila žalba na prvostepenu presudu Osnovnog suda o kojoj je odlučio Okružni sud svojom presudom. Apelant je presudu Okružnog suda broj Kž-56/04 od 20. maja 2004. godine, primio 3. juna 2004. godine. Kako je apelacija podnesena 22. aprila 2005. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije prdviđen članom 16. stav. 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu.
10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić