Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-249/06 (M. H.)
Odluka donesena 14. 03. 2006.
- Apelacija ratione personae inkompatibilna sa Ustavom
- Pokrenut istovjetan postupak pred Domom za ljudska prava za BiH
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-249/06
Apelacija
Odluka o dopustivosti
14. 03. 2006.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Hatidža Hadžiosmanović i sudije Valerija Galić i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 14. marta 2006. godine, u predmetu broj AP-249/06, rješavajući apelaciju Muharema Halilovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tač. 10. i 12. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Muharema Halilovića, podnesena protiv odluke Zavoda za pokojninsko in invalidsko zavarovanje Slovenije, broj 142985 od 17. decembra 2001. godine, zato što je apelant prethodno pokrenuo istovjetan postupak pred Domom za ljudska prava za Bosnu i Hercegovinu.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Muharema Halilovića, podnesena protiv odluke Zavoda za pokojninsko i invalidsko zavarovanje Slovenije, broj 142985 od 20. januara 2006. godine, zbog toga što je ratione personae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Muharem Halilović (u daljnjem tekstu: apelant), iz Tešnja, podnio je, 3.februara 2006. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv odluka Zavoda za pokojninsko in invalidsko zavarovanje Slovenije (u daljnjem tekstu: Zavod) broj 142985 od 17. decembra 2001. godine i 20. januara 2006. godine.
2. Navedenim odlukama Zavoda nije udovoljeno zahtjevu apelanta za priznanje prava na penziju po osnovu radnog staža koji je ostvario u Sloveniji. Povodom novog zahtjeva za priznanje penzije po osnovu radnog staža u Sloveniji, Zavod je odlukom broj 142985 od 20. januara 2006. godine odbio apelanta uz obrazloženje da je izabrao uživanje penzije u BiH i da zbog toga ne može uživati penziju u Sloveniji.
3. Polazeći od navoda apelanta koji je naveo da je zaštitu istih prava već zahtijevao od bivšeg Doma za ljudska prava za Bosnu i Hercegovinu (u daljnjem tekstu: Dom), a s ciljem da se utvrde procesne pretpostavke za razmatranje apelacije pred Ustavnim sudom, od Komisije za ljudska prava pri Ustavnom sudu, čija je nadležnost donošenje odluka u postupcima pokrenutim pred Domom, zatražena je informacija o tome da li je apelant pokrenuo istovjetan postupak pred Domom i kada, kao i da li je o predmetu, eventualno, donesena odluka.
4. Utvrđeno je da je apelant, povodom odluke Zavoda broj 142985 od 17. decembra 2001. godine, pred Domom pokrenuo istovjetan postupak 19. septembra 2003. godine, da je predmet registrovan pod brojem CH/03/14718, te da je Komisija za ljudska prava pri Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine donijela odluku o prihvatljivosti broj CH/03/14718 od 15.aprila 2004. godine kojom je prijavu apelanta proglasila ratione personae neprihvatljivom.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije, u odnosu na odluku Zavoda, broj 142985 od 20. januara 2006. godine, Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 10. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 16. stav 4. tačka 10. Pravila Ustavnog suda glasi:
«Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
10. apelacija je ratione personae inkompatibilna sa Ustavom;»
6. Podnosilac apelacije se nesporno žali na odluku organa druge države, u konkretnom slučaju Republike Slovenije. Nadležnost Ustavnog suda je određena članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine prema kojem Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u slučaju spora zbog «presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini». Dakle, Ustavni sud nema nadležnost da ispituje odluke sudova i drugih organa van Bosne i Hercegovine, zbog čega je apelacija ratione personae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
7. Prilikom ispitivanja dopustivosti apelacije, u odnosu na odluku Zavoda broj 142985 od 17. decembra 2001. godine, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. stav 4. tačka 12. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
«Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 16. stav 4. tačka 12. Pravila Ustavnog suda glasi:
«Zahtjev ili apelacija nisu dopustivi ako postoji koji od slijedećih slučajeva: (...)
12. apelant je prethodno pokrenuo postupak pred Domom za ljudska prava za Bosnu i Hercegovinu;».
8. U smislu odredbe člana 16. stav 4. tačka 12. Pravila Ustavnog suda, apelacija će se odbaciti kao nedopuštena ako je apelant prethodno pokrenuo istovjetan postupak pred Domom, a prema stavu Ustavnog suda u slučaju istovjetnog zahtjeva upućenog Ustavnom sudu i Domu, predmet rješava institucija koja je prije primila apelaciju (vidi rješenja Ustavnog suda, br. U 30/00 od 16. decembra 2000. godine i AP 69/00 od 23. marta 2001. godine).
9. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbe člana 16. stav 4. tač. 10. i 12. Pravila Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione personae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, odnosno ako je apelant prethodno pokrenuo istovjetan postupak pred Domom, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić