Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1038/05 (I. L.)

Odluka donesena 14. 03. 2006.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Nije pravo koje uživa zaštitu Ustava i EK
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1038/05

Apelacija

Odluka o dopustivosti

14. 03. 2006.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: Mato Tadić, predsjednik, Miodrag Simović i Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici, Valerija Galić i Seada Palavrić, sudije, na sjednici održanoj 14. marta 2006. godine, u predmetu broj AP-1038/05, rješavajući apelaciju Ilije Lozančića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Ilije Lozančića, podnesena protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj Už-103/00 od 9. februara 2005. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Ilija Lozančić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Livna, podnio je 11. aprila 2005. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj Už-103/00 od 9. februara 2005. godine

2. Općinsko vijeće Livno (u daljnjem tekstu: Općinsko vijeće) rješenjem broj 01-023-33/96 od 14. marta 1996. godine dodjelilo je na osnovu neposredne pogodbe neizgrađeno građevinsko zemljište Vinku Čubeli, susjedu apelanta. Protiv rješenja Općinskog vijeća apelant je podnio tužbu Kantonalnom sudu u Livnu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), koji je presudom broj U-28/00 od 6. aprila 2000. godine tužbu odbio kao neosnovanu.

3. Nezadovoljan presudom Kantonalnog suda apelant je uložio žalbu Vrhovnom sudu koji je presudom broj Už-103/00 od 9.februara 2005. godine preinačio presudu Kantonalnog suda i tužbu apelanta odbacio sa obrazloženjem da rješenje Općinskog vijeća o dodjeli zemljišta trećem licu neposrednom pogodbom nije upravni akt, već akt raspolaganja protiv kojeg nije moguće ulagati žalbe i voditi upravni spor.

4. Nakon presude Vrhovnog suda, apelant je uputio apelaciju Ustavnom sudu u kojoj istiće da mu je povrijeđeno pravo na pravično sudjenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav

1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) jer nije imao pristup sudu, a smatra da svaki akt, pa i akt raspolaganja mora biti podložan kontroli u sudskom postupku.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi: «Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;»

6. U smislu odredbi tada važećeg Zakona o građevinskom zemljištu (u daljnjem tekstu: Zakon) objavljen u «Službenom listu SRBiH», br. 34/86, 1/90, 29/90 i «Službenom listu RBiH», br. 3/93 i 13/94, protiv rješenja kojim je na osnovu neposredne nagodbe izvršena dodjela građevinskog zemljišta, nije dozvoljena žalba, niti se protiv takvog rješenja može voditi upravni spor. Odredbama istog zakona čl. 47. do 53. jasno su propisani uslovi i način dodjele građevinskog zemljišta putem konkursa i putem neposredne nagodbe. Povodom odluka o dodjeljivanju građevinskog zemljišta i putem konkursa i putem neposredne nagodbe nisu dozvoljene žalbe, sa tim da se samo protiv odluke donesene na osnovu konkursa može pokrenuti upravni spor. Prema tome, sama odluka Općinskog vijeća da u skladu sa postojećim kriterijumima neposrednom nagodbom radi proširenja dvorišta dodjeli građevinsko zemljište susjedu apelanta, koji i inače na osnovu zakupa isto zemljište nesmetano koristi duže od deset godina, predstavlja akt raspolaganja.

7. Prema članu II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članu 6. stav 1. Evropske konvencije svaka osoba ima pravo na pravično suđenje prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza. Eđutim, u konkretnom slučaju se ne radi o utvrđivanju građanskih prava i obaveza apelanta i on protiv osporene presude ne uživa zaštitu u smislu navedenog ustavnog prava, pa slijedi da je apelacija retione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

8. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

9. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1038/05 (I. L.) | Sudska praksa | Aktio