Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-178/05 (DJL «MIM»)
Odluka donesena 14. 03. 2006.
- Protek roka
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-178/05
Apelacija
Odluka o dopustivosti
14. 03. 2006.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Hatidža Hadžiosmanović i sudije Valerija Galić i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 14. marta 2006. godine, u predmetu broj AP-178/05, rješavajući apelaciju DJL «MIM», na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija DJL “MIM” podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj Rev-431/03 od 9. novembra 2004. godine, presude Kantonalnog suda u Tuzli, broj Pž-136/03 od 9. maja 2003. godine, i presude Općinskog suda u Kladnju, broj Ps-11/01 od 23. januara 2003. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. DJL «MIM» (u daljnjem tekstu: apelant) iz Kladnja, koga zastupa zakonski zastupnik Dževad Rustemović iz Kladnja, podnio je, 2. februara 2005. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj Rev-431/03 od 9. novembra 2004. godine, presude Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj Pž-136/03 od 9. maja 2003. godine, i presude Općinskog suda u Kladnju (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj Ps-11/01 od 23. januara 2003. godine.
2. Presudom Općinskog suda u Kladnju, broj Ps-11/01 od 23. januara 2003. godine, utvrđeno je da tužitelj DJL «Tari» iz Kladnja ima potraživanje prema apelantu u iznosu od 7.973,79 KM iz ugovora o građenju, a da je preko tog iznosa tužbeni zahtjev neosnovan, te da je apelant tužitelju dužan isplatiti 18,60 KM na ime pozajmice od 24. avgusta 1999. godine. Pored toga, stavom 3. izreke navedene presude utvrđeno je da apelant ima potraživanje prema tužitelju – protivtuženom u iznosu od 8.273,00 KM na ime sniženja cijene izgradnje potpornog zida iz ugovora o građenju. Stavom 4. izreke ove presude utvrđeno je uzajamno prebijanje duga između parničnih stranaka utvrđenih stavom 1. i 3. izreke presude, te se obavezuje tužitelj da apelantu isplati razliku duga u iznosu od 299,21 KM u roku od 8 dana pod prijetnjom izvršenja.
3. Presudom Kantonalnog suda u Tuzli, broj Pž-136/03 od 9. maja 2003. godine, usvojena je žalba tužitelja i preinačena prvostepene presuda u stavu trećem i četvrtom izreke tako da se protivtužbeni zahtjev apelanta odbija u cijelosti, a apelant obavezuje da utvrđeni iznos iz stava 2. izreke prvostepene presude isplati tužitelju u cijelosti u roku od 8 dana od prijema presude. Stavom 2. izreke utvrđeno je da u preostalom dijelu prvostepena presuda ostaje neizmjenjena.
4. Rješenjem Vrhovnog suda, broj Rev-431/03 od 9. novembra 2004. godine, odbačena je revizija apelanta, obzirom da vrijednost predmeta spora pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi 25.000,00 KM, kako je propisano članom 489. Zakona o parničnom postupku («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine», broj 42/98).
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»
6. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stavom 1. Pravila Ustavnog suda (vidi rješenje Ustavnog suda, U 15/01, od 4. i 5. maja 2001. godine).
7. Iz navoda apelacije proističe da je apelant protiv osporene presude Kantonalnog suda izjavio reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda, broj Rev-431/03 od 9. novembra 2004. godine, odbačena kao nedopuštena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Stoga, proizilazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Kantonalnog suda, broj Pž-136/03 od 9. maja 2003. godine, donesena povodom žalbe protiv prvostepene presude.
8. S obzirom na to da je apelantu 11. juna 2003. godine uručena presuda Kantonalnog suda, broj Pž-136/03 od 9. maja 2003. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 2. februara 2005. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu Kantonalnog suda.
9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Mato Tadić