Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-364/06 (S. M.)
Odluka donesena 14. 03. 2006.
- Apelacija preuranjena
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Jovo Rosić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-364/06
Apelacija
Odluka o dopustivosti
14. 03. 2006.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici prof. dr. Miodrag Simović i Hatidža Hadžiosmanović i sudije Valerija Galić i Jovo Rosić, na sjednici održanoj 14. marta 2006. godine, u predmetu broj AP-364/06, rješavajući apelaciju Senaida Memića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Senaida Memića, podnesena protiv rješenja Suda Bosne i Hercegovine broj SU-117/06 od 1. februara 2006. godine, zato što je preuranjena.
OBRAZLOŽENJE
1. Senaid Memić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, koga zastupa Ifet Feraget, advokat iz Sarajeva, podnio je 21. februara 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Suda Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Sud BiH) broj SU-117/06 od 1. februara 2006. godine. Apelant je, također, tražio donošenje privremene mjere, kojom bi Ustavni sud obustavio postupanje Suda BiH u predmetu broj K-85/05, do donošenja odluke o apelaciji. U dopuni apelacije, koja je predata Ustavnom sudu 28. februara 2006. godine, apelant je obavijestio Ustavni sud da je rješenjem Suda BiH, broj Kv-36/06 od 22. februara 2006.godine, odbijen prijedlog apelanta za prenošenje vođenja postupka na Općinski sud u Sarajevu, kao i da je rješenjem Tužilaštva BiH, broj A-60/06 od 15. februara 2006. godine, odbijen zahtjev apelanta za izuzeće tužitelja Ismeta Šuškića u ovom krivičnom predmetu.
2. Pred Sudom BiH u toku je krivični postupak protiv apelanta zbog krivičnog djela ometanja rada pravosuđa iz člana 241. stav 2. Krivičnog zakona BiH. Optužnicom Tužilaštva BiH apelantu se stavlja na teret da je navedeno krivično djelo počinio upravo u zgradi Suda BiH i Tužilaštva BiH, te se predlaže da se u toku postupka u svojstvu svjedoka sasluša više djelatnika Suda BiH i Tužilaštva BiH.
3. Sud BiH je rješenjem, broj SU-117/06 od 1. februara 2006. godine, odbio kao neosnovan zahtjev apelanta za izuzeće svih članova prvostepenog krivičnog vijeća. Nakon toga, apelant je podnio apelaciju Ustavnom sudu u kojoj navodi da mu je osporenim rješenjem Suda BiH povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. st. 1. i 2. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljem tekstu: Evropska konvencija).
4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (14) apelacija je preuranjena;»
5. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen. To pretpostavlja da apelant, shodno principu iscrpljivanja pravnih lijekova, dođe do tzv. konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepene odluke.
6. Ustavni sud podsjeća da se na pitanje ima li apelant, odnosno da li će imati, pravičan postupak pred sudom ne može dati odgovor dok je postupak u toku. Shodno praksi Ustavnog suda i Evropskog suda za ljudska prava, pitanje poštivanja principa pravičnog postupka treba sagledati na osnovu postupka u cjelini. Imajući u vidu složenost i višestepenost krivičnog postupka, eventualni propusti i nedostaci, koji se pojave u jednoj fazi postupka, mogu biti ispravljeni u nekoj od narednih faza tog postupka. Dakle, generalno gledajući, nije moguće utvrditi da li je krivični postupak bio pravičan dok se postupak pravosnažno ne okonča (vidi Evropski sud za ljudska prava, Barbera, Meeseque i Jabardo protiv Španije, presuda od 6. decembra 1988. godine, serija A, broj 146., stav 68. i Ustavni sud, odluka broj U-63/01 od 26. juna 2003. godine, tačka 18., objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», broj 38/03).
7. U apelantovom slučaju, rješenje Suda BiH, koje se pobija apelacijom, nije odluka koja predstavlja rezultat cjelokupnog krivičnog postupka protiv apelanta, u smislu utvrđivanja osnovanosti krivične optužbe protiv njega, jer je osporenim rješenjem samo odbijen zahtjev apelanta za izuzeće članova prvostepenog krivičnog vijeća i riješeno jedno proceduralno pitanje. Dakle, postupak utvrđivanja osnovanosti krivične optužbe protiv apelanta je u toku pred Sudom BiH u predmetu broj K-85/05, pa slijedi da je u odnosu na apelantove navode, koji se tiču povrede prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. st. 1. i 2. Evropske konvencije, predmetna apelacija preuranjena.
8. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
9. S obzirom na odluku o dopustivosti u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da nema osnova za razmatranje apelantovog prijedloga za donošenje privremene mjere.
10. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Mato Tadić