Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-5/06 (Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede RS)

Odluka donesena 14. 03. 2006.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-5/06

Apelacija

Odluka o dopustivosti

14. 03. 2006.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Hatidža Hadžiosmanović, sutkinje Valerija Galić i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 14. marta 2006. godine, u predmetu broj AP 5/06, rješavajući apelaciju Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede Republike Srpske, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede Republike Srpske, podnesena protiv Presude Okružnog suda u Banjoj Luci broj U-61/05 od 12. oktobra 2005. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

Odluku objaviti u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», «Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine», «Službenom glasniku Republike Srpske» i «Službenom glasniku Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine».

OBRAZLOŽENJE

1. Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede Republike Srpske (u daljnjem tekstu: apelant), koje zastupa Pravobranilaštvo Republike Srpske, podnijelo je 29. decembra 2005. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Banjoj Luci broj U-61/05 od 12. oktobra 2005. godine. Apelant je dopunio apelaciju 13. januara 2006. godine.

2. Apelantovim aktom broj 09-335-4807/04 od 27. decembra 2004. godine nije dozvoljeno Veterinarskoj ambulanti «ANIMA-MED» iz Stare Dubrave bb, Čelinac, da obavlja obavezne poslove prema Pravilniku o načinu utvrđivanja ovlaštenja za veterinarske organizacije u pogledu teritorijalne nadležnosti za provođenje obaveznih veterinarskih mjera u Republici Srpskoj («Službeni glasnik Republike Srpske» broj 52/04) uz obrazloženje da je vlasnik veterinarske ambulante «ANIMA-MED» disciplinski kažnjavan i da je po toj osnovi ambulanta isključena iz bodovanja za dodjelu poslova koji se odnose na provođenje obaveznih veterinarskih mjera.

3. Okružni sud je odlučujući u upravnom sporu po tužbi Veterinarske ambulante «ANIMA- MED» protiv navedenog akta Presudom broj U-61/05 od 12. oktobra 2005. godine tužbu uvažio i apelantov osporeni akt poništio.

4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

«Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini».

Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:

«Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom».

5. Iz navoda apelacije proizlazi da apelant smatra da mu je navedenom odlukom Okružnog suda povrijeđeno pravo na pravično suđenje koje je garantirano članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljem tekstu: Evropska konvencija). S obzirom na navedeno, Ustavni sud prvenstveno mora da odluči o primjenljivosti garancija utvrđenih navedenim članovima na apelantov slučaj.

6. Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije garantiraju svakome pravo na pravičan postupak kod određivanja njegovih građanskih prava i obaveza. Iz navedenog proizlazi da se ovo pravo ne može primijeniti na sve postupke u kojim je neko lice strana, već je primjenljivo na postupke koji se odnose na građanska prava i obaveze. U konkretnom slučaju Ustavni sud dakle treba da utvrdi je li osporenom odlukom Okružnog suda odlučivano o apelantovim «građanskim pravima i obavezama».

7. Prema praksi Evropskog suda za ljudska prava pojam građanskih prava i obaveza je autonoman i određuje se na osnovu posebnih činjenica u konkretnom predmetu. Koncept «građanskih prava i obaveza» ne može se određivati samo prema domaćem pravu tužene države pri čemu nije neophodno da obje strane u postupku budu privatna lica, odnosno primjenjuje se neovisno o statusu strana u postupku, bilo da je javni ili privatni. Bitno je da je rezultat, odnosno ishod postupka, odlučujući za privatna prava i obaveze (vidi Evropski sud za ljudska prava, Ringeisen protiv Austrije, presuda od 16. jula 1971. godine, stav 94; Konig protiv Njemačke, presuda od 28. juna 1978. godine, st. 88-90 i H. protiv Francuske, presuda od 24. oktobra 1989. godine, stav 47).

8. Iz dokumentacije predočene Ustavnom sudu vidljivo je da je presudom Okružnog suda poništen apelantov akt kojim nije dozvoljeno Veterinarskoj ambulanti «ANIMA-MED» iz Stare Dubrave bb, Čelinac, da obavlja obavezne poslove prema Pravilniku o načinu utvrđivanja ovlaštenja za veterinarske organizacije u pogledu teritorijalne nadležnosti za provođenje obaveznih veterinarskih mjera u Republici Srpskoj. Iz navedenog proizlazi da je apelant u predmetnom upravnom postupku, rješavajući o pravu pravnog lica neposredno primjenjujući materijalne propise, donio akt broj 09-335-4807/04 od 27. decembra 2004. godine kao organ vlasti. U konkretnom slučaju se, dakle, ne radi o apelantovom građanskom pravu ili obavezi, već o njegovom javnom ovlaštenju.

9. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da u sporu koji je vođen pred Okružnim sudom nije odlučivano o apelantovim građanskim pravima i obavezama, pa dosljedno iznesenom apelant ne može ni da uživa zaštitu prava zagarantiranih članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije.

10. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom II/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-5/06 (Ministarstvo poljoprivrede… | Sudska praksa | Aktio