Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2584/05 (H. S.)

Odluka donesena 14. 03. 2006.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Jovo Rosić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2584/05

Apelacija

Odluka o dopustivosti

14. 03. 2006.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici prof. dr. Miodrag Simović i Hatidža Hadžiosmanović i sudije Valerija Galić i Jovo Rosić, na sjednici održanoj 14. marta 2006. godine, u predmetu broj AP-2584/05, rješavajući apelaciju Hamde Suljovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Hamde Suljovića podnesena protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu, broj U-618/03 od 11. novembra 2005. godine, zbog toga što ratione materie inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Hamdo Suljović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, podnio je 20. decembra 2005. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj U-618/03 od 11. novembra 2005. godine. Apelant je također podnio zahtjev za donošenje privremene mjere, kojom bi Ustavni sud spriječio nezakonite radnje učinjene u vezi sa stanom u ulici Prvomajska broj 23 u predmetu izvršenja odluke Komisije za imovinske zahtjeve i raseljena lica, te da se predmetni stan stavi pod hipoteku suda do okončanja ovog spora.

2. Apelantu je rješenjem vlasnika stana «Centrotrans – Autocisterne» d.d. Sarajevo, broj 09-2/99 od 2. februara 1999. godine dodijeljen na korištenje dvosoban stan u ulici Prvomajska broj 23 u Sarajevu, na kojem stanu je apelant stekao etažno vlasništvo na osnovu ugovora o poravnanju zaključenog 28. decembra 1998. godine sa vlasnikom stana, koji je ovjeren kod Opštinskog suda II u Sarajevu, Ov. Broj III-1379/98 od 31. decembra 1998. godine.

3. Odlukom komisije za imovinske zahtjeve izbjeglica i raseljenih lica broj 501-210-1/1 od 8. oktobra 1998. godine predmetni stan je vraćen u posjed Milanu Šehovcu, članu porodičnog domaćinstva ranijih nosilaca stanarskog prava Ilije i Milke Vlačić.

4. Zaključkom Uprave za stambena pitanja Kantona Sarajevo broj 23-04/III-23-2308/99 od 25. aprila 2003. godine određeno je da je navedena odluka Komisije za imovinske zahtjeve izbjeglica i raseljenih lica, postala izvršna i utvrđeno da prestaje uprava organa Uprave za stambena pitanja Kantona Sarajevo nad predmetnim stanom. Istim zaključkom je utvrđen prestanak bespravnog korištenja navedenog stana Zdravku Kalanoviću, koji je na osnovu kupoprodajnog ugovora od 22. februara 2000. godine, kupio sporni stan od apelanta.

5. Rješenjem Ministarstva stambenih poslova Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: Ministarstvo stambenih poslova), broj 27/02-23-2848/03 od 5. novembra 2003. godine, odbijena je žalba Centrotransa DC» d.o.o. Sarajevo i apelanta izjavljena protiv navedenog zaključka Uprave za stambena pitanja Kantona Sarajevo broj 23-04/III-23-2308/99 od 25. aprila 2003. godine.

6. Apelant je protiv Ministarstva stambenih poslova radi poništenja rješenja, broj 27/02-23-

2848/03 od 5. novembra 2003. godine, pokrenuo upravni spor pred Kantonalnim sudom u predmetu izvršenja odluke Komisije za imovinske zahtjeve izbjeglica i raseljenih lica broj 501-210-1/1 od 8. oktobra 1998. godine.

7. Presudom Kantonalnog suda broj U-618/03 od 11. novembra 2005. godine, je odbijena tužba apelanta. Kantonalni sud je u obrazloženju presude naveo da apelant u upravnom postupku nije ni mogao imati svojstvo stranke, jer navedeni postupak nije vođen protiv njega, niti po njegovom zahtjevu, niti je u tom postupku mogao učestvovati radi zaštite svojih prava ili pravnih interesa, obzirom da u vrijeme vođenja tog postupka, aplant nije bio korisnik, odnosno, posjednik niti vlasnik predmetnog stana, jer je kupoprodajnim ugovorom od 22. februara 2000. godine prenio vlasništvo na predmetnom stanu na Zdravka Kalanovića koji se u vrijeme vođenja upravnog postupka već nalazio u posjedu stana i kao stranka učestvovao u tom postupku. Kantonalni sud je naglasio da je odlukom Komisije za imovinske zahtjeve izbjeglica i raseljenih lica broj R-501-210-1/1-90-1543 od 2. septembra 2003. godine odbijen kao neosnovan zahtjev apelanta za ponovno razmatranje odluke ove Komisije broj 501-210-1/1 od 8. oktobra 1998. godine, iz razloga što je Komisija utvrdila da je zahtjev za potvrđivanje stanarskog prava podnesen od strane ovlaštenog lica, Milke Vlačić, kojoj pripada pravo na povrat stana kao članu porodičnog domaćinstva nosioca stanarskog prava, njenog supruga.

8. Apelant se žali da mu je osporenom presudom povrijeđeno pravo na pravičnu i javnu raspravu pred nezavisnim i nepristrasnim sudom i pravo na imovinu, iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant je također podnio zahtjev za donošenje privremene mjere, kojom bi Ustavni sud spriječio nezakonite radnje učinjene u vezi sa predmetnim stanom u predmetu izvršenja odluke Komisije za imovinske zahtjeve i raseljena lica, te da se predmetni stan stavi pod hipoteku suda do okončanja ovog spora.

9. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. tzačka 9. Pravila Ustavnog suda.

10. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

11. Član 16. stav 2. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi: «Zahtjev ili apelacija nosu dopustivi ako postoji koji od slijedećih slučajeva: (...)

9. apelacija je ratione materia inkompatibilna sa Ustavom;».

12. Ustavni sud primjećuje da se apelant žali na presudu Kantonalnog suda kojom je odbijena njegova tužba protiv Ministarstva stambenih poslova, radi poništenja rješenja tog Ministarstva broj: 27/02-23-2848/03 od 5. novembra 2003. godine, u predmetu izvršenja Odluke Komisije za imovinske zahtjeve izbjeglica i raseljenih lica broj 501-210-1/1 od 8. oktobra 1998. godine.

13. Iz navoda apelacije i dokumenata predočenih Ustavnom sudu proizilazi da apelant nije imao svojstvo stranke, u smislu člana 48. Zakona o upravnom postupku («Službene novine FBiH», br. 2/98 i 48/99) obzirom da navedeni postupak nije vođen protiv apelanta niti po njegovom zahtjevu, niti je u tom postupku apelant trebao učestvovati radi zaštite svojih prava ili pravnih interesa s obzirom da u vrijeme vođenja tog postupka apelant nije bio korisnik, odnosno posjednik niti vlasnik predmetnog stana, jer je kupoprodajnim ugovorom od 22. februara 2000. godine prenio vlasništvo na predmetnom stanu na Zdravka Kalanovića, koji se u vrijeme vođenja upravnog postupka već nalazio u posjedu stana i kao stranka učestvovao u postupku vraćanja u posjed predmetnog stana Milanu Šeovcu, članu porodičnog domaćinstva Milke Vlačić, ranijeg nosioca stanarskog prava na predmetnom stanu u ul. Prvomajska br. 23/III, u Sarajevu.

14. Dakle, apelant nije bio stranka u navedenom upravnom postupku, koji je okončan pobijanom presudom, pa se ne može pozivati na kršenje prava na pravičan postupak zagarantovanog članom 6. stav 1. Evropske konvencije.

15. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da su apelantovi navodi o povredi njegovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materia inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine u smislu člana 16. stav 2. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.

16. Apelant navodi da se u upravnom postupku nije mogao rješavati spor između stranaka oko prava na stan, jer se radi o imovinsko-pravnom sporu koji je u nadležnosti redovnog suda. Apelant smatra da je pobijanom odlukom Kantonalnog suda povrijeđeno njegovo pravo na imovinu iz člana 1. Protokola broj uz Evropsku konvenciju. Ustavni sud zapaža da odluka Kantonalnog suda da nije mogao ulaziti u ocjenu zakonitosti odluka donesenih u upravnom postupku, koji nije vođen protiv apelanta, nije proizvoljna i nezakonita. Ustavni sud je već zaključio da se predmetni postupak nije ticao apelantovih građanskih prava i obaveza, pa se apelantovi navodi u vezi povrede člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju moraju odbaciti kao ratione materia inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.

17. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbe člana 16. stav 2. tačka 9. Pravila ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

18. S obzirom na odluku o dopustivosti u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da nema osnova za razmatranje apelantovog prijedloga za donošenje privremene mjere.

19. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2584/05 (H. S.) | Sudska praksa | Aktio